Ime Biskupija smješteno je na oko 7 km jugoistično od Knina. Ime joj je vezano za stolno mjesto hrvatske biskupije. Tu je Marun 1886. počeo prva sustavna, iako nestručna, iskapanja, koja su odmah dala odlične rezultate. Kopao je na više različitih mjesta, čiji je broj unaprijed određivao iz literature poznati toponim „Pet crkava… u mjestu ilirskim jezikom nazvana Kosovo“. To su: Crkvina, Stupovi, Lopuška glavica, Bukorovića podvornica i Sv. Trojica. A svih pet položaja stoje na samo jednom kilometru dužine, piše na mrežnoj stranici Sveti Ante Knin.

Crkvina, koja se dijeli na Veliku i Malu Crkvinu, jest mjesto u Biskupiji, na kojem je već od starohrvatskih vremena pa do naših dana bilo katoličko groblje. Na tome je poznatom arheološkom lokalitetu već oko 1880. kanio kopati Marunov predšasnik, kninski župnik fra Dane Klaric (1877. — 1883.), ali ga je u tome spriječio otpor praznovjernih seljaka. Konačno je Marun uspio smiriti seljake pod izlikom, da će ograditi groblje i u njemu sagraditi grobnu crkvicu sv. Luke. Tako je 7. siječnja 1886. na Crkvini počeo uspješna iskapanja, koja je sam smatrao „početkom ozbiljnijega djelovanja o hrvatskim starinama“.

Marun je u razdoblju 1886. — 1908. na Crkvini vršio iskapanja u nekih dvadesetak navrata. Kroz prvih pet godina (1886.—1891.) tu je on istražio nešto više od 50% površine groblja, i to na dubinama 1—5 m, izvadio 11.900 m3 materijala. Kroz to je vrijeme u 205 radnih dana uložio 3.471 nadnicu i potrošio 2.256 forinti.

Nalaz je na Crkvini u Biskupiji bio neobično bogat arheološkim spomenicima s područja graditeljstva, kiparstva, epigrafike, kovanih i drugih predmeta. Crkvina je, npr. dala „više dekoriranih ulomaka kamenog namještaja nego bilo koje nalazište u Hrvatskoj“.

U prvom redu tu je Marun otkrio trobrodnu baziliku (32,65 X 13,25 m), koja je sa zapadne strane imala zvonik i trijem, a sa sjeverne više zgrada, sto su sačinjavale samostan uz crkvu. U srednjem brodu bazilike naišao je na temelje crkvice sv. Luke iz doba turske vladavine.

Od plastičnih spomenika ističemo dva važnija. To je trokutni zabat oltarne pregrade s reljefom Bogorodice, koji je 14. svibnja 1892. Marun našao u jednom grobu na Crkvini kao spolij. Taj je reljef „stroge ljepote“ objavio F. Radić na početku prvoga broja SP. To je danas opće poznati starohrvatski „Gospin pralik“ iz druge polovice 11. st., koji je, nakon kasnije rekonstrukcije, odjeven u srebrno-zlatnu kopiju, bio središte veličanstvene proslave tisućite obljetnice smrti hrvatske kraljice Jelene 1976. u Solinu, te kao „Gospa velikoga zavjeta obilazi hrvatske katoličke crkve širom domovine.

Drugi važniji spomenik, što ga je Marun 9. svibnja 1891. našao na Crkvini zajedno sa simbolima evanđelista i dijelom drugoga lika Gospina s djetetom, jest lik hrvatskoga vojnog dostojanstvenika, što je sve Gunjači nakon revizije 1950. uspjelo rekonstruirati u tranzenu sa sedam različitih likova, koji su obrađeni s obadvije prozorske strane.

Od četrdesetak ulomaka s natpisima spominjemo važnije: dio kamene grede s krnjim natpisom MARiaE. NEC. Non. ET SanCTI. STEFani Martyris; tegurij s fragmentarnim tekstom DVX GLOriosus, zatim ulomke sa slovima TIS OBRVCT. SED NVNC AVTEM, sto su neki bez jačih dokaza povezivali s knezom Zdeslavom (+ 879.) i načinom njegove smrti.

Na temelju gore navedenoga natpisa MARiaE ..,, kao i nekoliko sačuvanih slova na spomenutom Gospinu praliku (SALVe reGINA Salve ViRGO) s pravom se zaključuje, da je navedena bazilika na Crkvini istovjetna s crkvom sv. Marije na Kosovu, koja se spominje u drugim vrelima.

U mnoštvu grobova, ‘koje je na Crkvini pretražio, Marun je našao čitavu zbirku grobnih priloga, od kojih se naročito ističu različiti kovinski predmeti: starohrvatski mačevi, ostruge, stotine različitih naušnica, prstenja i jedan dijadem oko ženske lubanje, što je nađen 2. siječnja 1890. Osim toga se u grobovima našlo: novaca od bakrenih do srebrenih i zlatnih, zemljanih posuda i dr.

Među važnije Marunove nalaze na Crkvini spada i nalaz groba hrvatskoga dostojanstvenika, što su ga 6. ožujka 1891. u predvorju crkve sv. Marije otkopali Marunovi radnici. Grob se sastojao od kamenitog sarkofaga (224 X 82 x 44 ‘cm) s poklopcem (234 X 47 X 47 cm) koji su isklesani od ornamentiranih blokova antičkog podrijetla (hipokampi, biljni elementi, na poklopcu starokršćanski križ). U sarkofagu je nađen muški kostur s ostacima tekstila, brončane ostruge s potrebnim rekvizitima — sve pozlaćeno, te zlatni novac bizantinskog cara Bazilija I. (867.—886.). I danas se smatra vrlo vjerojatnom Marunova pretpostavka da se tu radi o grobu kneza Branimira (879.—892.).

Fra Karlo Jurišić, prof.

Izvadak iz knjige: Fra Karlo Jurišić, „Fra Lujo Marun osnivač starohrvatske arheologije“, Split, 1979.