Crkvenim priznanjem ukazanja u Fatimi 13. listopada 1930., u fatimsko svetište počinju organizirano dolaziti hodočašća i izvan Portugala. Prvo službeno stiglo je 13. travnja 1931. iz bavarskog Münchena. Dakle, prije 90 godina. Mjesec kasnije došlo je I. nacionalno portugalsko hodočašće u sklopu kojega su biskupi posvetili Portugal Srcu Marijinu. Kao zavjet što je Portugal pošteđen od komunizma, hodočastili su i 13. svibnja 1938. te obnovili posvetu Srcu Marijinu i uputili molbu u Rim, da se Srcu Marijinu posveti sav svijet, ”da pred opasnošću koja nadire bude spašen i Marijinim posredovanjem podari mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu.”

Nakon što je 1946. godine u Fatimi okrunjen, po želji pape Pija XII. Gospin kip počeo je hodočastiti svijetom. Tako se štovanje Gospe Fatimske širilo i na ostale kontinente, pa su i s njih počela stizati hodočašća u fatimsko svetište. Za 50. obljetnicu ukazanja došao je i papa Pavao VI., o čemu je opširno izvijestio i hrvatski katolički tisak, a na svoj način i društveni. Glas Koncila u ožujku 1967. najavio je Papin put i predstavio fatimsko svetište, a kasnije izvijestio o Papinu hodočašću. I “Marija” je opisala taj događaj i Papin govor objavila u travanjskom broju iste godine.

I Hrvati idu u Fatimu

Čim se za to pružila mogućnost, i hrvatski katolici počeli su hodočastiti u Fatimu. Prvi put organizirano su onamo išli o završetku Fatimske godine, od 5. do 26. svibnja 1968., pod pokroviteljstvom kardinala Franje Šepera. Među 640 hodočasnika iz svih hrvatskih krajeva, u 11 autobusa iz Zagreba i 3 iz Splita, bilo je i 87 svećenika s nadbiskupom Franom Franićem i biskupom Celestinom Bezmalinovićem. Njima se u Fatimi pridružio kardinal Franjo Šeper kao pročelnik Zbora za nauk vjere.

Po završetku misnoga slavlja koje je predvodio u fatimskoj bazilici Kraljice sv. Krunice, kardinal Šeper posvetio je hrvatski narod Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ista posveta obavljana je i po crkvama u Domovini.

To je silno odjeknulo u hrvatskome katoličkom tisku. Hodočašće i izvještaji o njemu, a k tome i dojmovi sudionika koji su o tome pripovijedali, bili su gotovo pola godine u središtu pozornosti hrvatske crkvene javnosti. Time je i samo I. hrvatsko narodno hodočašće u fatimsko svetište među hrvatskim katolicima promicalo Gospine poruke iz Fatime i bilo poticaj na hodočašćenje. Ono je pokazalo koliko su fatimska ukazanja prihvaćena i koliko su tamošnje Gospine poruke suvremene u hrvatskim krajevima. Gospa Fatimska i njezina ukazanja udomaćili su se tako u hrvatskomu vjerničkom puku, posebice među Marijinim miljenicima.

Prigoda za novi zamah

I 60. obljetnica fatimskih zbivanja bila je povod za populariziranje fatimskih ukazanja i Gospinih poruka među hrvatskim katolicima. Novinarskim stilom one su iznesene na razmišljanje u posebnoj knjizi, jer je fatimska poruka i tada, “u doba vjerske klonulosti mnogih – vrlo aktualna: grijeh je zlo, razlog vječne propasti i izvor svih jada u tom našem nesređenom svijetu”, kako ističe kardinal Šeper u uvodnoj riječi u knjigu Yvesa Ivonidesa, “Fatima, da ili ne?” (Zagreb, 1977.).

Sve to upoznavalo je hrvatski vjernički puk s Gospinim porukama iz Fatime, promicalo ih i poticalo na njihovo prihvaćanje. Otada hrvatski katolici češće hodočaste Gospi u Fatimu. Među organizatorima hodočašća ističe se fra Roko Tomić, a spomen zavrjeđuju i župnici Leopold Tepeš i fra Petar Bezina, kao i neke agencije. Uspostavom Republike Hrvatske hrvatska hodočašća u Fatimu postala su još redovitija. U novije doba u Fatimu sa svojim dušobrižnicima hodočaste i hrvatski katolici iz zapadnoeuropskih zemalja, osobito iz Njemačke.

Pruži li vam se prilika, poštovani čitatelji, svakako je iskoristite i pohodite ovo predivno svetište naše Majke i Kraljice!

Članak, uz odobrenje uredništva Marije, prenosimo povodom nadolazećeg blagdana Gospe Fatimske 13. svibnja, iako ove godine prednost u liturgijskom redu slavlja ima svetkovina Uzašašća Gospodinova.