Legenda o mogućem dolasku sv. Franje u Zagreb vezana je uz drugi Franjin pohod na Istok prije 800 godina, kada je Franjo boravio u Damietti od 29. kolovoza, odmah nakon teškog poraza križara pa do završetka primirja između dvije vojske koje je završilo 26. rujna 1219. Valja naglasiti da ovaj dolazak nema veze s dolaskom sv. Franje na obale Dalmacije za njegovog prvog pokušaja odlaska na Istok i Svetu Zemlju, kad je zbog nepovoljnih vjetrova doplovio u neki od gradova dalmatinske obale (1212.), a što je opisano u Životopisu sv. Franje, autora Tome Čelanskog.

Kapela sv. Franje Asiškoga

Teški poraz križara i njihove pomorske flote u kolovozu prije dolaska sv. Franje i činjenica da je prije toga poraza oluja u studenom 1218. uništila nekoliko brodova i zaliha križarske vojske, pa tako i pomorske flote, pred nas stavlja pitanje: Kako se Franjo vratio s Istoka u Italiju? U Damietti se susreo sa sultanom Malik – al Kamilom, nećakom poznatog Saladina iz Dinastije Ajubida. On je bio peti ajubidski sultan koji je od 1218. vladao Egiptom, Palestinom i Sirijom. Nakon dolaska na prijestolje sukobio se s vojskom Petoga križarskoga rata, ali je pregovorima ishodio njezino povlačenje iz Egipta (1221). Nešto prije susreta Franje i Sultana, križarska vojna doživjela je jedan od najstrašnijih poraza. Poginulo je pet do šest tisuća vojnika. Sultan Al-Kamil je tada predložio primirje koje su križari prihvatili, a koje je trajalo do 26. rujna 1219. godine.

Kapela sv. Franje Asiškoga

U dogovorenom primirju Franjo je vidio pravu priliku, pogodan, povoljni milosni trenutak – kairos. S jednim svojim subratom, Iluminatom, uputio se u šator papinog legata Pelagija i zatražio od njega blagoslov da idu Saracenima. Pelagije im najprije nije dao jer ne htjede na sebe uzimati odgovornost za njihovu smrt. Na kraju je ipak popustio. Franjo i Iluminat krenuli su prema neprijateljskim linijama. Al-Kamilovi vojnici su ih odmah pretukli. Možda zbog primirja, možda zbog njihovih dronjaka. Ipak, nisu ih ubili. Na njihov zahtjev, odveli su ih pred sultana. Ove događaje opisuje fra Nikola Kozina u jednom svojem članku.

Susret je potrajao nekoliko dana. Pred sultanom i njegovim ljudima Franjo je govorio o svom učitelju Isusu i o Trojstvu. S krajem primirja došlo je i vrijeme da Franjo ide.

Tek sada dolazimo do mogućnosti da je Franjo pri povratku prošao kroz Zagreb. Već smo spomenuli da su križarske pomorske flote, što zbog oluja, što zbog teških poraza, bile desetkovane. Postavlja se ponovno pitanje: Kako je Franjo došao nazad u Italiju? Jedna od mogućnosti je i ta da se vraćao pješice, kopnenim putem. Ajubidska dinastija, egipatsko-sirijska dinastija kurdskoga podrijetla, vladala je teritorijem Egipta, Palestine i Sirije. Tako se prostirala sve do Gaziantepa u današnjoj Turskoj, dakle u regiji jugoistočne Andalonije, gradu kojeg tamošnje stanovništvo zove samo Antep.

Ako se Franjo susreo sa sultanom i dobio dozvolu da braća franjevci slobodno borave na njihovu prostoru, onda je i sam Franjo morao imati neku propusnicu kojom se i sam mogao kretati tim područjem. Svakako da je Franjo bio slab, pretučen i već prije oslabljen od malarije, ali opet, imao je snagu i žarku ljubav da što više ljudi primi Krista i Njegov mir. Tako je vjerojatno krenuo teritorijem koji je bio pod vlašću sultana Al-Kamila. Tim putem je možda stigao do današnje Turske, već spomenutog grada Gaziantepa ili možda preko Adana iz smjera današnjeg Homsa i Hama u Siriji. Otuda je, koračajući dalje Turskom preko današnjeg Istanbula, prošao današnju Sofiju u Bugarskoj i nastavio preko današnjih Niša i Beograda u Srbiji te tako, možda preko Šida, došao u Tovarnik i Ilaču, te preko Vinkovaca, Slavonskog Broda, Kloštra Ivanića i Dugog Sela, preko današnjih Sesveta u Zagreb, te se iz Zagreba preko Zaprešića, Novog Mesta i Goriške, vratio se u Italiju.

Kapela sv. Franje Asiškoga

Ako bolje pogledamo, ovo je tzv. balkanska ruta kojom i danas prolaze migranti. To je ruta kojom prolazi na tisuće ljudi, pa je možda mogao proći i sv. Franjo. Ono što je još zanimljivo i ide u korist ovakvoj predaji, jest franjevački samostan na Kaptolu. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Stjepan I., prethodnik Stjepana II. koji je u Vlašku ulicu, kod današnjeg KBF-a i crkve sv. Martina, a ne na Kaptol, doveo oce dominikance kao gradske propovjednike. Neki drže da Stjepan I. nije bio baš veliki ljubitelj novih prosjačkih redova. Tako prije franjevaca u njegovo vrijeme, redovnika unutar Kaptola nije bilo.

Tako dolazimo do jednog svjedočanstva Spondana, o čemu piše fra Paškal Cvekan u “Kaptolski franjevci” gdje u prvom opisu prvog i glavnog samostana Ladislavske provincije o. Leonardo Potočnjak piše da je “zagrebački samostan poslije Franjine smrti prozvan samostanom Patrijarhe svetoga Franje, jer je po svjedočanstvu starih kronika zagrebački samostan utemeljio sam sveti Franjo kad je Franjo sa bratom Iluminatom (koji je s njime bio i kod sultana) pohodio Zagreb, o čemu svjedoči ova kapela na kaptolskom ulazu u samostan i njegovo štovanje u Zagrebu.

Osim toga, zanimljivo je da, unutar prostora kanoničkih kurija svoj samostan imaju samo franjevci. Drugo, zanimljivo je da se u sakristiji zagrebačke katedralen inače jednim od najstarijih dijelova katedrale koja potječe iz druge polovice 13. st., nalazi freska s najstarijim prikazom sv. Franje izvan Italije. Na toj fresci iz 13. st. prikazan je kao središnji lik na fresci sv. Timotej s rotulom u ruci (poslanice sv. Pavla), između sv. Dominika (lijevo) i sv. Franje (desno), iznad kojih je u vrhu Krist.

Sve ovo pokazuje da Zagreb i sv. Franjo imaju puno toga zajedničkog. Možda je baš i sam sv. Franjo prošao tom tzv. balkanskom rutom kojom toliki prolaze, iako dokaza o tome nemamo, kao ni dokaza da nije prošao tom rutom. Možda se uistinu sv. Franjo pješice vratio kopnenim putem, pa bismo tu rutu možda mogli zvati i rutom ili putem sv. Franje iz Asiza.

Svakako, kapela sv. Franje na ulazu u samostan na Kaptolu sveto je mjesto i čuva tu uspomenu, vjerovali mi to ili ne.

Fra Mate Bašić

Fra Mate Bašić  je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila u Zagrebu. Živi i radi u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije.  Vodi i nekoliko skupina mladića kroz devedesetodnevni program za muškarce EXITUS.