„Bio je poznat kao katehist i vjeroučitelj mladih i za njih je bio spreman sve dati i potrošiti. I kad je dobrano zagazio u osamdesete godine života nikad mu nije bilo teško slaviti i po tri mise nedjeljom, a Bog mu je dao talent da je u malo riječi znao prenijeti bit Evanđelja“, rekao je biskup Ivica Petanjak o pokojnom fra Krešimiru Borkoviću.
Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića i Đakovačko-osječka nadbiskupija s mnoštvom vjernika u Osijeku u utorak 3. ožujka 2026. ispratili su na posljednje počivalište subrata kapucina i svećenika fra Krešimira Borkovića, najstarijega ispovjednika i propovjednika u kapucinskom Samostanu sv. Jakova u Osijeku. Fra Krešo je premino 27. veljače u 92. godini života, 70. godini redovništva i 65. svećeništva.
sprovodna misa za fra Krešimira Borkovića u Osijeku / Foto: Nevenka Špoljarić
Zadušnicu je u kapucinskoj crkvi sv. Jakova predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a suslavio je i propovijedao krčki biskup Ivica Petanjak (nekadašnji gvardijan osječkog kapucinskog samostana).
„Nemam više bombona“
Biskup Petanjak je iznio zapažanja o fra Kreši Borkoviću koja otkrivaju kako siromaštvo „odgaja“ osjećaje za čovjeka u potrebi.
„Rođen je u brojnoj i siromašnoj obitelji. Iz njegovih sam usta mnogo puta čuo kako je jednom zgodom njihova majka išla u grad – u Čakovec – i kad se vratila donijela je vrećicu bombona i oni su stali u red.
Svakome djetetu dala je jedan bombon i kad je on zadnji došao na red primiti taj bombon mama je rekla: Nemam više.
Djeca koja danas žive u izobilju, a neki i u obijesti, ne mogu razumjeti što je nekoć značio jedan bombon ili kocka šećera jer siti gladnima ne vjeruju.
biskup Ivica Petanjak propovijeda na sprovodnoj misi za fra Krešimira Borkovića / Foto: Nevenka Špoljarić
No, taj se događaj iz ranog djetinjstva za sav život usjekao u njegovu memoriju. Događaji iz ranog djetinjstva, osobito teški i bolni, obilježavaju čovjeka za sav život i mnogi veliki događaji iz kasnijeg razdoblja bit će zaboravljeni, kao da se nikad nisu dogodili, a ostat će, naoko sitnica, koja se nikad neće zaboraviti.
Možda je to razlog da je fra Krešo imao osjećaj za čovjeka u potrebi, čak do te mjere da je znao i pretjerati i da nije znao uvijek dobro procijeniti.
Povezano s tim je i činjenica da se baš nije snalazio u materijalnom upravljanju i da su kod njega prihodi i rashodi uvijek bili nula. Koliko došlo, toliko otišlo.“
„Bog mu je dao talent da je u malo riječi znao prenijeti bit Evanđelja“
Biskup Petanjak naglasio je uzorne vrjednote kapucina Borkovića:
„Bio je poznat kao katehist i vjeroučitelj mladih i za njih je bio spreman sve dati i potrošiti.
I kad je dobrano zagazio u osamdesete godine života nikad mu nije bilo teško slaviti i po tri mise nedjeljom. Bog mu je dao talent da je u malo riječi znao prenijeti bit Evanđelja i zato su njegove mise bile tako dobro posjećene, a to govori i ovo naše današnje okupljanje.
Sprovodna misa za fra Krešimira Borkovića u kapucinskoj crkvi u Osijeku / Foto: Nevenka Špoljarić
Smatram da je to njegova najveća duhovna baština i oporuka koja ostaje nakon njega i koja nije, Bogu hvala, samo njegova, nego je dobrim dijelom zahvatila tu koncilsku i postkoncilsku generaciju i Crkvu u Hrvata koja je živjela duhovnu renesansu i sačuvala vjeru u našem narodu u vrijeme komunističke diktature.“
Žar i oduševljenje Koncilom obilježili su sav njegov život i ispunili ga do kraja. U Župi sv. Mihaela u Zagrebu, kamo je došao s 35 godina, živio je s profesorom Tomislavom Šagi-Bunićem koji je kao peritus kardinala Franje Šepera bio sudionik sabora. Oko njega su se okupljali najveći teolozi toga vremena: Bonaventura Duda, Josip Turčinović, Vjekoslav Bajsić, Aldo Starić, Adalbert Rebić…, a fra Krešo je sjedio do nogu njihovih i nije dopustio da njihove vizije i oduševljenje u obnovi Crkve propadnu nego da u njemu pronađu plodno tlo, podsjetio je biskup Petanjak.
Biskup Ćurić otkrio zašto se u fra Krešu gledalo s udivljenjem
Na groblju sv. Ane, uvodeći u sprovodnu homiliju, biskup Ćurić je podsjetio na biblijski redak: Moj izbavitelj živi. K sebi će me dići (Job 19, 1.23 – 27a).
„On je temelj i središte naše vjere. U njemu se postiže spasenje i iz njegova Evanđelja crpimo svjetlost, koja će ravnati našim koracima – kako nas je 7. lipnja 2003. godine u Osijeku pozvao papa sv. Ivan Pavao II., slaveći euharistiju s mnoštvom vjernika, u blizini župne crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića, čiji je župnik tada bio upravo fra Krešo.“
„Srdačno se ovih dana – nastavio je biskup – patra Kreše spominje naš umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, nekoliko godina mlađi od njega, sjećajući se davnih učeničkih dana, kada je fra Krešu susretao kao mladog i srdačnog kapucinskog pripravnika u – kako veli – tadašnjem velikom vrtu osječkoga samostana.“
sprovod fra Krešimira Borkovića na Aninom groblju u Osijeku / Foto: Nevenka Špoljarić
„A o dugom razdoblju aktivne svećeničke službe fra Kreše ovako mi je posvjedočio jedan od naših svećenika:
U patra Krešu gledali smo s divljenjem. Učili smo na primjerima njegovih brojnih pastoralnih aktivnosti, posebno u radu s mladima.
A sva su mu pastoralna nastojanja odisala teologijom i obnovom Crkve u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora koji jasno ističe izvor i središte tj. istinu da je svjetlo naroda Krist, koji odsijeva na licu Crkve.
S tom je vjerom svoje korake usmjeravao prema bližnjima, prihvaćajući kao nezaobilazno pastoralno načelo istinu da ‚radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe‘ pripadaju pozivu Kristovih učenika.“
Prije nekoliko godina iz svog samostanskoga doma, 20. travnja 2021., fra Krešo upućuje zahvalno pismu nadbiskupu Đuri Hraniću.
„Na kraju svoga pisma fra Krešo ovako svjedoči:
Nakon više desetljeća plovidbe na pučini silnoga posla i kakve-takve brige za procvat stada sjedim u miru ispovjedaonice i pokušavam razveseliti Kristovu braću i sestre govoreći im da ih Isus jako voli.
Potom dodaje:
Star sam, a posebno sam sretan baš u tome jer sam posve siguran da je sasvim blizu moj odlazak na susret s Uskrslim! Taj odlazak i susret jedva čekam i svim mu se srcem radujem!
sprovod fra Krešimira Borkovića na Aninom groblju u Osijeku / Foto: Nevenka Špoljarić
Kad će Gospodin doći, ne znam, ali sam sretan što je blizu i veselim se što ću biti u ljubavi Onoga koga sam naviještao njegovoj braći.
Naposljetku se potpisuje riječima:
Brat Krešo, kršćanin.
Netko će možda zapitati: Zar samo to? No, dobro znamo: Kršćanin – to nam je temeljno, ono najdragocjenije!
Dragi fra Krešo, ispunio Gospodin na tebi djelo, koje je krštenjem započeo! Da u punini zasja uskrsna nada koja i nama grije srca.“
Misu su suslavili kapucini fra Jure Šarčević i provincijski vikar fra Eugen Pavlek, te vlč. Danijel Bistrović, župnik pokojnikove rodne župe Sveti Juraj na Bregu te brojni redovnici (franjevci, kapucini, isusovci) i ostali svećenici.