Dr. Jurčević je naglasio: „Podjele nisu slučajne. To treba znati. One su neobjektivne i one su, ono što je najgore, neživotne. To znači: Ne odgovaraju uopće životnim potrebama u Hrvatskoj”, rekao je dr. Jurčević i pojasnio da se iza ‘neslučajnosti’ ostvaruju zapravo određeni interesi.

Dakle, s jedne strane, lomi se identitet, raspravlja se na krivi način o nečemu što je prošlost, a s druge strane, miče se fokus od aktualnih problema i donošenja odluka o budućnosti, tako da se svi mogući interesi u jednoj takvoj rascijepljenoj, umjetno proizvedenoj, situaciji mogu ostvarivati u Hrvatskoj.

Također, vidimo – nastavio je – da Hrvatska, iako je prema svim procjenama makroekonomskim, i unutarnjim i vanjskim, iznimno potencijalna i bogata zemlja, zemlja grca u siromaštvu i korupciji, te mladio bježe iz Hrvatske.

„Sve su to učenici koji nisu slučajni. Oni se proizvode da bi se gospodarilo hrvatskom, da građani Hrvatske ne bi ostvarivali blagodat demokracije i slobode koju smo obranili početkom devedesetih.

HKR-ovi gosti i urednik emisije Vlatko Ojvan

Političke elite mogu promijeniti samo građani, samo birači, kao prvo izlaskom na izbore, od sada najbližih ‘europskih’ u svibnju, do sljedećih parlamentarnih i predsjedničkih, poziva Šarić.

„Treba izlaziti na izbore i ne glasovati po inerciji, nego pokušati biti informiran i vidjeti; tko su ti novi ljudi, što su te nove opcije koje se nude, koliko se slažu s našim svjetonazorima i koliko pridonose razvoju Hrvatske, koliko gledaju u budućnost.”

Mi se možemo baviti stvarima iz prošlosti još sljedećih 200 godina – upozorava ona – ali nećemo se pomaknuti niti za milimetar. Hrvatska će biti prazna i u njoj više neće biti ljudi.

Mi već sada imamo ogroman problem s radnom snagom, a pitanje je kako će se to rješavati. Hrvatska za dvadeset, trideset godina ili pedeset neće više biti Hrvatska kakvu danas znamo, kao što već danas nije kakva je bila prije 25 godina.

I moramo – kaže Šarić također – pronaći ono što nas povezuje kao društvo. Za nju su to 91 godina, 95, ‘pobjeda u Oluji, uspostavljanje samostalne slobodne države te mogućnost da živimo u slobodnoj državi u slobodnom i demokratskom svijetu.

Odgovorni smo kao građani i ako demokraciju ne budemo svaki dan razvijali, ona će ostati samo mrtvo slovo na papiru. Sve je u našim rukama, poručuje.

Dr. Jurčević je ustvrdio da je ključ za promjene u preferencijalnom glasovanju, jer na svakoj listi može se lako, zahvaljujući i internetu, pronaći osobu s kojom dijelimo iste vrijednosti i svjetonazor.

Još je i ovo poručio na kraju: Istraživački tvrdim da je sada žešći napad na Crkvu u javnom životu, nego što je bio u drugoj polovici osamdesetih godina u vrijeme komunizma.

Zašto je razlog tome? Zato – pojasnio je – jer je Katolička crkva prepoznata kao, na žalost, još uvijek jedina institucija, kao i prije devedesete, koja nije bila pod čizmama diktature u Hrvatskoj.

Na neki način, apsurdno je kao nekakva iskustvena pouka da kad gledamo od devedesete na ovamo ministre, predsjednike vlada, predsjednike države nemate jednog – rekao bih – čovjek koji je bio vjernik, ne kršćanin.

Više od 95 % ljudi u Hrvatskoj su vjernici; i kršćani i islamske vjeroispovijesti i drugi, ali kada gledate strukturu moći onih koji zaista odlučuje na vrhu države od devedesetih na ovamo, a radi sa o nekoliko stotina ljudi, zapanjujuće je koliko su to, ne ateisti, nego antiteisti.