Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca u nadbiskupiji Salzburg uključila se u pomoć vrlo brzo nakon razornog potresa na Banovini prikupljajući materijalnu, ali i novčanu pomoć pomažući Hrvatskom Caritasu u kupnji stambenih modula. Prikupljanje pomoći u toj župi još uvijek traje pa su nedavno u Domovinu poslali i građevinski materijal za obnavljanje kuća.
Nakon razornog potresa koji je pogodio Banovinu, pomoć tome kraju pristizala je gotovo iz cijele Europe, pa i šire. Tih dana pomoć su velikodušno slali i Hrvati koji žive izvan Domovine, a jedna od prvih župa koja je organizirala pomoć za Banovinu je Župa bl. Alojzija Stepinca iz Salzburga u Austriji. Zahvaljujući i donacijama iz Salzburga, prvi stambeni moduli došli su u Banovinu. Jedan od prvih modula je 15. siječnja 2021. dodijeljen Đurđi Dražetić iz Sibića.
Razgovarali smo sa župnikom fra Zlatkom Špeharom, koji je iskustvo humanitarnog rada stekao za vrijeme rata i poraća kao gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru.
Fra Zlatko, upoznajte nas s vašom župom, kada je osnovana i za koliko vjernika skrbite?
Hrvatska katolička Misija – od samih početaka kao Hrvatska Caritas, osnovana je 9. listopada 1945. godine, dekretom salzburškog nadbiskupa Andreasa Rorachera vlč. Vilimu Cecelji. Nažalost, taj dekret nije zaživio, jer su komunističke partizanske vlasti tražile od američkih saveznika da uhite vlč. Vilima i da ga izruče njima. Savezne vlasti su uhitile vlč. Vilima i zatvorile ga u logor Glasenbach u blizini Salzburga. Tamo je ostao skoro dvije i pol godine. Na zahtjev salzburškog nadbiskupa Rorachera, pušten je „polumrtav“ iz logora.
Ponovnim dekretom vlč. Juri Vrdoljaku, od 1.3.1948. godine, ustanovljena je redovita pastva za Hrvate u Austriji sa sjedištem u Salzburgu. Vodstvo je nakon vlč. Vrdoljaka preuzeo vlč. Vilim Cecelja stalno dušobrižništvo 6. 0žujka 1950. Na tome mjestu je ostao sve do svoje smrti, 3. srpnja 1989. godine. Redovitu službu dušobrižnika Hrvata na području Salzburške nadbiskupije preuzimaju franjevci Hrvatske franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Godine 2008. HKM Salzburg uzdignuta je u personalnu župu pod nazivom: Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca u nadbiskupiji Salzburg.
Mi skrbimo za 15 tisuća Hrvata. Župa uz sjedište u Salzburgu ima još 8 filijala: Mittersill, Zell am See-Schuettdorf, St. Johann im Pongau, Radstadt i Golling u Landu županiji Salzburgu i u tirolskom dijelu Kufstein, Kitzbuehl i Mayerhofen. U tom dijelu brigu za Hrvate preuzimaju franjevci Bosne Srebrene (Kufstein i Kitzbuehl), a dušobrižnik Hrvata u Tirolu vodi brigu za vjernike Hrvate u Mayerhofenu.
Kako je organiziran vjerski život u hrvatskoj župi izvan Domovine?
Svete mise i druga okupljanja su subotom i nedjeljom u filijalama i dvije svete mise u Salzburgu. Područnim hodočašćima u marijanska svetišta se okuplja najveći dio Hrvata izvan Salzburga. U nekim filijalama imamo i vjeronauk za djecu i hrvatski jezik.
Jesu li vjernici, osim na misnim slavljima, okupljeni oko još nekih aktivnosti?
Uz vjerske proslave i redovite svete mise s vjernicima Hrvatima, organiziraju se i razne kulturne i zabavne večeri – Ramska noć, Duvanjska noć, Noć Hrvata koju organizira i Hrvatski Centar, udruga pri našoj župi. Tu je i hrvatski folklor, Hrvatska dopunska škola subotom u Salzburgu, koncerti i drugo.
Jedna od aktivnosti je bila i prikupljanje humanitarne pomoći nakon potresa na Banovini. Kako su župljani reagirali i kako je teklo prikupljanje pomoći? Tko se sve uključio u prikupljanje pomoći?
Imajući dosta iskustva s karitativnim radom u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i BiH, kao ravnatelj Caritasa u Donjoj Austriji – u St. Poeltenu, pustio sam da se vijest o razornom potresu na Banovini najprije pročuje među narodom. Na veliko iznenađenje, među prvima se oglasio i Landeshauptman Salzburga – župan Wilfried Haslauer jednim pismom u kojem poziva na prikupljanje pomoći i to putem Hrvatske katoličke župe Salzburg. Reakcije su bile jako pozitivne. Najprije je krenulo prikupljanje pomoći u hrani, higijeni, nešto malo odjeće, grijalicama, lopatama, krampovima, radničkim zimskim jaknama…i novčana pomoć. Hranu su i druge potrepštine donosili Turci, Srbi, Muslimani, Austrijanci, Arapi – slučajni prolaznici ispred dvorane u kojoj se prikupljala pomoć i, jasno, naši Hrvati koji su u roku od dva dana prikupili, rasporedili i pripremili za transport oko 17 tona humanitarne pomoći.
Novčana pomoć je stizala preko uplata na župni račun – oko 423 uplata, među njima najviše Hrvata, zatim Austrijanci i ostali. Sve smo to brižno popisali i prvu novčanu pomoć smo uputili Hrvatskom Caritasu u Zagreb – 50 000 eura za kupnju kontejnera, 10 000 Caritasu u Sisak za kupnju hrane, nešto je išlo i izravno u župe Hrastovica i Čuntić u kojima djeluju moja subraća franjevci. Do danas je prikupljeno ukupno 79 884 eura.
Jesu li tih dana svih pogledi i molitve bili usmjereni prema Hrvatskoj?
Da, ne samo tada, nego i dan-danas mi pripremamo i šaljemo pomoć. Naši hrvatski građevinski poduzetnici Davor Drežnjak, Ivan Adrić i drugi organizirali su sa svojim partnerima velike transporte građevinskog materijala, dva tegljača s oko 40 tona građevinske žbuke, jedan tegljač cigle, jedan tegljač krovne ljepenke, a u pripremi je još jedan tegljač s oko 20 paleta cigle.
Ovo nije prvi puta da se vaša župa uključila u humanitarnu akciju za pomoć Hrvatima u Domovini. Na koje ste sve načine do sada pomagali?
Mi imamo redovita skupljanja pomoći – za Caritas i to dva puta godišnje u došašću i korizmi. Iz prikupljenog se pomažu pojedine obitelji, župe, osobe, bolesnici…. u Hrvatskoj i BiH. Ne nasjedamo tzv. “profesionalnim tražiteljima pomoći”. Da bi prihvatili zamolbu za pomoć, mi zahtijevamo potvrdu od mjesnog župnika ili Caritasa i to naslovljenu na našu župu, uz dodatak telefona na kojem se ispravnost zamolbe može provjeriti.
U prikupljanje pomoći uključila se i udruga Hrvatski centar iz Salzburga, koja i danas pomaže u potrebama stanovnika Banovine.