Ovo je bila prilika i podsjetiti se na sva zajednička hodočašća pješice, sa Utemeljiteljem Zajednice, pok. drof. dr. Tomislavom Ivančićem. On se zavjetovao kao tridesetogodišnjak, na smrtnoj postelji, bolujući od raka gušterače, da će bos pješice svake godine hodočastiti u naše drevno marijansko hodočašće, ako ozdravi. Ozdravio je i slijedećih gotovo četrdesetak godina, to i činio, bos bi od Laza došao do cilja.

Ujedno je hodočašće bilo i obilježavanje desetogodišnjice tzv. „Bljeska“, kada je Ivančić, upravo na blagdan Kraljice Krunice, okupio desetak članova Zajednice, te im intenzivno prenosio duboke istine vjere, kao i sva ona nadahnuća i navještaje, svaku večer kroz nekoliko sati, cijelu godinu dana, koji bi dobivao i sam, klečeći svaki dan na koljenima i drugujući sa svojim „šefom“, Isusom iz Nazareta. Tih godinu dana tražio je od istih suradnika vjernost u dolasku, te oni koji bi izostali tri puta, više nisu dolazili. Oni koji su ustrajali do kraja, bili su osposobljeni, uz njegovo odobrenje, za daljnji rad u novoj evangelizaciji i hagioterapiji, te prenošenje znanja drugim članovima i novim generacijama koje dolaze u Zajednicu.

Specifičnost hodočašća je da je dva sata hoda bilo u potpunoj šutnji i promišljanju o vlastitoj egzistenciji, tko sam, kako mogu biti bolji, gdje se obratiti, kao i o liturgijskom čitanju toga dana.

U samom svetištu Zajednica je pohodila misu u crkvi, te prošla Križni put, na bistričkoj Kalvariji, uz jedan od mnogih Križnih puteva Utemeljitelja. Završetak ovog plodnog zajedništva, bio je uz prigodni agape – svatko od članova donio je nešto za objed, te uz razmjenu iskustava i međusobno ohrabrenje na putu Dobrote, Istine i Ljepote. 

Članica iz Osijeka, upitana zašto se uputila na hodočašće skroz iz Slavonije, rekla je: „Došli smo k vama, jer smo čuli da je s vama Bog.“