"Ima razloga, zaista, da se svaki dan iznova pitamo: slaže li se, u momu konkretnom životu, moj način mišljenja s Euharistijom, s onim što ona doista jest i što je njezina poruka i sadržaj za mene osobno i za sve nas zajedno? Pred neizrecivom Tajnom Kristova Tijela i Krvi, mi ljudi ostajemo bez riječi. Ali, našem neznanju i našoj šutnji, našemu divljenju nad Božjom ljubavlju koja nam se na oltaru daruje, ali i našem poniznom priznanju kako ga zbog naše grešnosti nimalo nismo dostojni, hita u pomoć svjetlo i mudrost Božje Riječi", naglasio je vojni ordinarij mons. Jure Bogdan.
U sklopu vjerskih programa “Dani ludbreške Svete nedjelje” u petak 30. kolovoza održano je jubilarno 20. hodočašće hrvatske policije i vojske.
Središnje euharistijsko slavlje predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij. Svetom euharistijskom slavlju prethodila je procesija policijskih i vojnih službenika i svećenika s pobožnošću Križnoga puta u ludbreškom svetištu. Hodočastili su djelatnici pet policijskih uprava sa sjevera Hrvatske; PU varaždinske, PU međimurske, PU krapinsko-zagorske, PU koprivničko-križevačke i PU bjelovarsko-bilogorske. Njima su se pridružili i pripadnici 2. mehanizirane bojne “Pume” Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske vojske koji su od kraja prošle godine ponovno smješteni u varaždinskoj vojarni u Optujskoj ulici.
Prije početka svetog misnog slavlja sve je hodočasnike pozdravio domaćin, mons. Josip Đurkan, župnik i upravitelj svetišta. Svojim dolaskom u ovo proštenište Predragocjene Krvi Kristove želimo produbiti vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav, rekao je mons. Đurkan.
– Želimo obnoviti savez koji smo sklopili s Isusom na krštenju te mu izraziti zahvalnost. Zahvalnost je znak ponizne ljubavi, a ponizan čovjek i na najmanju pažnju odgovara dragovoljnom zahvalnošću. Ta zahvalnost širom će otvoriti Božje srce i potoci blagoslova poteći će na nas – kazao je domaći župnik i upravitelj ludbreškog svetišta.
Euharistija: izvor i vrhunac kršćanskog života
U svojoj propovijedi vojni biskup Jure Bogdan je podsjetio policijske službenike, ali i sve druge hodočasnike, kako na ovom svetom mjestu, u zavjetnom svetištu Predragocjene Krvi Kristove, kada hodočašćem, molitvom i pristupanjem sakramentu ispovijedi te pobožnim sudjelovanjem na svetoj misi, očitujemo i obnavljamo svoju vjeru u Isusa Krista našega Spasitelja, potrebno je dozvati si u pamet glavne naglaske onoga što nas Crkva uči o sakramentu svete euharistije.
– Katekizam Katoličke Crkve kaže kako je euharistija “izvor i vrhunac kršćanskoga života”, ona “primjereno označuje i čudesno ostvaruje zajedništvo života s Bogom i jedinstvo Božjeg naroda, na čemu se temelji sama Crkva. U njoj jest vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvećuje svijet, tako i bogoštovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom“.
Divno je to Otajstvo! Neiscrpno u svom sadržaju i svojoj dubini! Njegovo neiscrpno bogatstvo izražava i različitost njegovih imena. Tako ga nazivamo Euharistijom – jer je čin zahvaljivanja Bogu, i Gospodnjom večerom – jer se radi o večeri koju je Gospodin blagovao s učenicima u predvečerje svoje muke, i o predokusu svadbene gozbe Jaganjčeve u nebeskom Jeruzalemu; nazivamo ga i Lomljenjem kruha – jer je taj obred, vlastit židovskoj gozbi, običavao vršiti Isus kada je kao predsjedatelj stola blagoslivljao i dijelio kruh, posebno na Posljednjoj večeri, i Euharistijskim sastankom ili zborom – jer se euharistija slavi u skupu vjernika koji je vidljiv izraz Crkve.
Nazivamo ga, također, i Spomen-činom Gospodnje smrt i uskrsnuća, i Svetom žrtvom, i Svetom Pričešću, i Svetom Misom. Ali ne mogu naši ljudski izričaji, ma kako oni lijepi i duboki bili, izreći neiscrpno bogatstvo ovog sakramenta! U njemu nje sadržan sažetak i ukupnost naše vjere! On je najveći i najljepši dar kojega nam je Gospodin mogao i želio darovati! Jer, u njemu nam nije darovao tek ovo ili ono, tek nešto lijepo i privlačno, ali ipak ograničeno i prolazno. U njemu nam je Gospodin darovao samoga sebe, tajanstveno sakramentalno prisutna pod skromnim prilikama kruha i vina! To je mogao učiniti samo Bog – poručio je mons. Bogdan.
Mons. Bogdan: “Nema razloga za beznađe. A ima razloga za radost”
Pristupajući sakramentu svete euharistije, hraneći se Njegovim Tijelom i Krvi ja mogu, na otajstven način združen s Isusom, sve tamne trenutke mojega života obasjati svjetlom Božjim, dodao je u nastavku propovijedi naš vojni ordinarij.
– Samo to mi svjetlo daje prava rješenja i ispravne putokaze; i ja mogu, na otajstven način mzdružen s Isusom, zadobiti snagu da sva moja i velika i mala zatajenja i zastranjenja u odnosu prema Bogu, i bližnjemu i samome sebi Njegovom svetom milošću preobrazim u nove početke mojega dosljednog, vjernog, autentičnog ljudskoga i kršćanskog života; i ja mogu nahranjen euharistijom pobijediti grijeh i iz dana ga u dan iznova pobjeđivati i hoditi zajedno s Isusom u ovom životu, kao čestit čovjek i pravi Isusov učenik i tako postići vječno spasenje svoje duše. Nema razloga za bilo kakav strah. Nema razloga za bilo kakvo zdvajanje. Nema razloga za beznađe.
A ima razloga za radost, za nadu, za mir i za životni optimizam. Naravno, ima razloga, i te kakva, i za ozbiljan trud da živim kao čovjek i kao vjernik zauzeto, bez kalkulacije i bez podvojenosti, kloneći se grijeha i grešnih stanja, koji me mogu samo udaljiti i od Boga i od mene samoga i od moga bližnjega. Ima razloga, zaista, da se svaki dan iznova pitamo: slaže li se, u momu konkretnom životu, moj način mišljenja s Euharistijom, s onim što ona doista jest i što je njezina poruka i sadržaj za mene osobno i za sve nas zajedno? Pred neizrecivom Tajnom Kristova Tijela i Krvi, mi ljudi ostajemo bez riječi. Ali, našem neznanju i našoj šutnji, našemu divljenju nad Božjom ljubavlju koja nam se na oltaru daruje, ali i našem poniznom priznanju kako ga zbog naše grešnosti nimalo nismo dostojni, hita u pomoć svjetlo i mudrost Božje Riječi – kazao je mons. Bogdan.
Osjetiti blizinu Kristove patnje
U zajedništvu s vojnim biskupom svetu euharistiju je slavio i vlč. Ivica Horvat, kapelan Policijske kapelanije “Svetog Jurja mučenika” PU varaždinske.
– Uvijek kada se okupljamo u svetištima važnu ulogu u vojnom i policijskom djelovanju ima vjera. Policijski i vojni djelatnici se susreću s ljudima koji su u patnji, a Krist je patnik. Ovdje u Svetištu Predragocjene Krvi Kristove na osobit se način može osjetiti blizina te patnje. Zato se i vojska i policija uvijek rado odazivaju ovom hodočašću. Vjerujem da ovdje nalaze snagu za dalje, u svojim brigama i poteškoćama, a onda i u radosti života – poručio je vlč. Ivica.
Stresan posao je lakši uz kršćansku vjeru
Policijski službenik Darko Blaži, zamjenik je načelnika Policijske uprave varaždinske. Dugogodišnji stresan i opasan posao policajca mnogo lakše podnosi uz kršćansku vjeru i življenje svetih sakramenata.
– Još od 1991. godine i Domovinskog rata, kada je policija bila prva na braniku domovine, znamo koliko su naši policajci, istovremeno vjernici, bili na ratištima diljem cijele Hrvatske i koliko im je vjera značila. I danas je policijski posao dosta stresan. Policijski službenici dobivaju snagu i novi poticaj za svakodnevne zadatke u svojoj vjeri, a ovakva hodočašća mmogu tome samo pomoći – rekao je Darko Blaži.