Budi dio naše mreže

Gospa Čučerska zaštitila Čučerčane

Veliki potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu, a osjetio se i u više hrvatskih županija, možda najvidljiviju štetu izazvao je na crkvi Pohoda BDM u Čučerju, kojoj je srušen zabat.

/ Hrvoje Josip Bišćan

Nakon Granešine, posjetili smo i župu Pohoda BDM u Čučerju. Pozlaćeni Gospin kip čudesno je ostao stajati na svom postolju na trgu ispred poluurušene crkve. Ali župni dvor, u njegovoj neposrednoj blizini, na više je mjesta napukao i sada je opasan za stanovanje, čemu svjedoči i crvena naljepnica na ulazu.

Crvena naljepnica

U dvorištu smo sreli nekoliko volontera župnog Caritasa. Zatekli smo ih kako istovaruju kombi s prehrambenim proizvodima i higijenskim potrepštinama koji su im prikupili i poslali župljani župe Svete Klare iz istoimenoga zagrebačkog naselja.

Pozivu za razgovor prva se odazvala jedna od volonterki, Janja Palčec: “U Caritasu surađujem već četiri godine. Od jutra potresa zahvaljujem Bogu što nam je dao da još budemo živi i zdravi, a materijalna šteta svugdje je ogromna. Najviše nam je žao, međutim, što nam je stradala crkva i župni dvor i što nećemo moći slaviti mise, čak ni kad prođe ovaj koronavirus. Župnik je u Svećeničkom domu, ali teško mu je bez nas, kao i nama bez njega. Dao Bog da se što prije vrati. Naša kuća je otprilike dva kilometra od crkve. Kuću smo obnovili prije dvije godine, krov i fasadu. Izvana gledajući, čovjek je može samo poželjeti, ali iznutra nam se cijeli gornji kat urušio. Hvala Bogu, svi smo živi i zdravi, sada živimo u podrumu i, eto, pomalo idemo dalje.”

Naše sugovornice Anđela i Janja

Prilika za intenzivniji život kućnih Crkvi

A gospođa Anđela rekla nam je da su i u njenoj kući popucali zidovi: “Djeca i unuci u trenutku potresa počeli su vrištati i skakati. U kući smo tri obitelji, svi smo u trenu izjurili van i čekali na dvorištu i u automobilu. Sada polako dolazimo k sebi, tko kako može. Očistili smo što se dalo očistiti, dečki su se primili posla pa će srediti zidove. Hvala Bogu da smo svi živi i zdravi. To nam je najvažnije. U ovoj župi sam rođena i odrasla i stvarno mi je teško da nema više onih prostorija gdje smo imali vjeronauk, gdje smo posjećivali župnika i s njim razgovarali, gdje smo radili vjenčiće uoči Božića i Uskrsa i prodavali ih za dobrotvorne svrhe, ali mi ćemo sve to obnoviti. Ne damo se. Vjerujemo Bogu i Majci Božjoj Čučerskoj da nas vode i da će sve biti dobro.

S obzirom da od 20. ožujka nema misa s narodom, ovo je prilika da intenzivnije zažive kućne Crkve.

Župljani se uspijevaju duhovno nahraniti. Prate Hrvatski katolički radio, Radio Mariju, Laudato TV, a povezani smo i društvenim mrežama. Tamo se i dogovaramo tko će i kada moliti krunicu, ali i bodrimo i pomažemo jedni drugima kakogod možemo. Župu sam doživljavala kao svoj dom. Bila sam najsretnija kad sam svakoga dana mogla ići na misu, kad smo se mogli svi zajedno družiti, kad smo imali probe zbora nedjeljom, tako da nam je sada preteško.

Zvonik se nagnuo udesno

“Evo, da nije koronavirusa, mi smo u nedjelju u 7:30 u vjeronaučnoj dvorani trebali imati probu. Izgleda da je toga dana dobri Bog i zagovor Majke Božje Čučerske zaštitio od stradanja ljudske živote. Materijalno ćemo već obnoviti. Važno je da imamo srce jedni za druge i da smo spremni pomoći te drugima darovati i sebe i svoje molitve.”

Susret sa zvonarom čučerske crkve

U blizini crkve pronašli smo i zvonara Stjepana Špoljarinca, Čučerčana koji nam je približio stanje crkve i župe te objasnio gdje je župnik preč. Dragutin Mostečak: “Naš je župnik trenutno smješten u Svećeničkom domu na Kaptolu, s obzirom da je župni dvor potpuno neupotrebljiv i opasan za boravak te, kao takav, označen crvenom naljepnicom. Kako već dva tjedna nema – i u dogledno vrijeme neće ni biti – misa s narodom, onda nije nužno da boravi ovdje. Kad se mise budu mogle slaviti, vjerojatno će i on biti negdje bliže.

Ulaz u crkvu

Mi u župi imamo dvije kapele koje, Bogu hvala, nisu oštećene i u kojima će se, kad budu dopuštene, moći slaviti mise s narodom. Vjerujemo da će i on u tome sudjelovati. Župnik je u danima nakon potresa bio u šoku. Kažem to zato što je sve što se dogodilo i razrušilo samo mirno gledao, kao da je nesvjestan posljedica koje se još mogu dogoditi. On je nekoliko noći nakon potresa još spavao u toj, napola razrušenoj, sobi i boravio u isto takvom uredu, a samo jedan blaži potres mogao je uzrokovati tragediju.”

Koje bogatstvo čuva crkva u Čučerju?

“U crkvi imamo četiri pokrajnja barokna Branjugova oltara, baroknu propovjedaonicu i orgulje koje smo obnovili prije četiri godine i to je najvrjednije u crkvi.

Glavni oltar

Pogled s oltara

Nitko nam dosad, ni iz Crkve ni od nadležnih stručnih službi nije ništa rekao. Upravo čekamo stručnjake iz Gradskog ureda za zaštitu spomenika. U crkvu se nitko ne usudi ići dok ne dođu stručnjaci, jer je sve ograđeno, a čovjek iz HGSS-a danas nam je rekao da će doći za koji dan pa ćemo pokušati ući u crkvu i vidjeti pravo stanje.”

Gospodine Špoljarinec, vjerujem da se niste nadali da ćete u svojoj službi zvonara doživjeti ovako nešto. Nakon svećenika, ovakva tragedija vjerojatno najteže pada zvonaru koji je zadužen za crkvu. Ali iz ovoga što sam danas čuo u Čučerju, od Vas i župnih volontera, čini mi se da je u župi u Čučerju oživjela vjera u vjernicima. Možda kamena crkva više nije uporabljiva, ali živa Crkva će opstati.

“Apsolutno. Živa Crkva su vjernici i oni koji dolaze u crkvu i sudjeluju u misnim slavljima. A župljani su i oni koji su dali ovaj materijalni dio za gradnju. Župnik nije to stvorio, on je samo osmislio i koordinirao obnovu, ali župljani su ti koji održavaju crkvu. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni obnova ni toliko uloženih sredstava. To je samo dokaz da župa živi i postoji i da će živjeti i dalje.”

 

 

 

 

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja