Krsnim imenom Petar, rođen je 1909. u Drenovcima kod Županje, a u kapucinski red je stupio 1927. u Varaždinu. Bogosloviju je završio u Splitu, gdje je 1933. zaređen za svećenika. Službu gvardijana obnašao je u Splitu i Osijeku, a potom je imenovan župnikom Župe Gospe od Pojišana u Splitu.

Mučeništvo hrvatskog kapucina Pavla Ivakića predstavlja dragulj u kruni hrvatskih svećenika mučenika. Nikad se nije bavio politikom, još manje terorizmom. Fra Pavao (Petar) Ivakić živio je u Kraljevini u kojoj je i Katolička Crkva i hrvatski narod bio izvan zakona, u kojoj je bilo toliko sila zla koje su se sručile i duhovno trovale katoličku Hrvatsku. Čuvši Božji poziv, u 18. godini života izabrao je strogi kapucinski red. Vrlo brzo postao je jedan od najvrjednijih članova Hrvatske kapucinske provincije.

Prožet žarom i revnošću neustrašivog apostola Isusa Krista, postao je omiljen svećenik kojega su svi biskupi tražili jer je svaki od njih želio u svojoj biskupiji imati jednog takvog apostola kakav je bio fra Pavao Ivakić.

On je najzaslužniji za osnivanje velike kapucinske župe u zagrebačkoj Dubravi, jer ga je nadbiskup Stepinac neobično cijenio i imao o njemu najbolje mišljenje. Isto je činio i splitski biskup fra Klement Bonefačić koji je osnovao novu župu Gospe od Pojišana i također tražio fra Pavla da je baš njemu povjeri, što se i dogodilo.

Provincijal fra Bono Zvonimir Šagi o fra Pavlu: “Uspješno je djelovao kao propovjednik i organizator. Bio je samostanski poglavar u Splitu i Osijeku. Poznat kao pučki misionar i nadahnitelj omladine. Iskren rodoljub.”

Svjedočanstvo fra Alojzija Novaka

Bivši provincijal kapucina fra Alojzije Novak piše: “Kad su partizani zauzeli Split i naveliko ubijali Hrvate, naročito intelektualce, fra Pavao je sastavio i umnožio kratku peticiju za neke splitske komuniste, moleći ih neka ne ubijaju Hrvate jer ni Srbi ne ubijaju svoje bivše četnike. Bio je uhapšen i nekoliko dana držan u zatvoru, a zatim je s ovećom grupom sličnih – bez javnog suđenja – u zatvorenim policijskim kolima odvezen na Lovrinac i tamo ustrijeljen pred otvorenim grobom. Mi smo taj podatak brzo saznali od jednog, našima poznatog, grobljanskog radnika koji nam je, pod najstrožom tajnom, povjerio što je vidio. Nas i rodbinu nisu nikada obavijestili o tome, a u jame na splitskom Lovrincu bačeno je na tisuće ubijenih ljudi iz cijele Dalmacije.”

Fra Pavao je pogubljen 26. svibnja 1945. U tadašnjoj komunističkoj Slobodnoj Dalmaciji objavljeno je da je Pavao Ivakić ubijen jer je – protivnik NOB-a.

Budući da nema mnogo objavljenih informacija o životu fra Pavla Ivakića, Pavlov životopis pod nazivom “Fra Pavao Ivakić, splitski mučenik” napisao je i izdao fra Zlatko Josip Šafarić.

Knjiga o fra Pavlu Ivakiću / Foto: Gospa od Pojišana

Ivica Mlivončić u Slobodnoj Dalmaciji 1995. u tri broja donosi svjedočanstvo kapucina fra Alojzija Novaka: “U ono vrijeme, fra Pavao Ivakić je bio među najperspektivnijim hrvatskim kapucinima. Bio je vrlo sposoban. Zahvaljujući njegovu naporu, zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac dodijelio je kapucinima župu u Dubravi u Zagrebu. I u Splitu se otac Pavao pokazao kao marljivi pastoralni djelatnik. Oživio je Treći red svetoga Franje, u njega je uspio učlaniti veliki broj mladih ljudi i održavao s njima redovite sastanke. Razvio je i karitativnu djelatnost, pa su u samostan dolazili mnogi siromašni ljudi. Njegove propovijedi su bile poznate i veoma tražene.”

Svećenik sa srcem za ljude

“Jedan je od razloga njegovog ubojstva zasigurno i njegov veliki apostolski žar, njegov rad s omladinom i njegove misijske propovijedi. On je bio svećenik koji je privlačio ljude u crkvu, svećenik kojega su ljudi rado slušali, svećenik koji je punio crkve. Slobodna Dalmacija je tih dana, pisanjem protiv njega, pripremala javnost za likvidaciju fra Pavla Ivakića. Tako su pisali da je fra Pavao na pisaćem stroju napisao letak protiv narodnooslobodilačkog pokreta kojim poziva Hrvate da obustave borbu protiv ustaša. Razumije se da su to sve grubi falsifikati, jer on je samo pozivao Hrvate da prestanu ubijati Hrvate.

Taj letak nije nikakva optužba protiv fra Pavla Ivakića, nego upravo veličanstven dokaz njegove plemenite i uzvišene osobnosti.

Fra Pavao se u teškom razdoblju hrvatske povijesti nije zavukao u mišju rupu, nego je pokazao hrabrost i ustao u obranu progonjenih i obespravljenih. Dokaz tome je što je taj letak Ozna uništila. Mnogi su tragali za tim letkom i nitko ne može doći do njegove kopije. Samo na osnovi tog letka i svoga života fra Pavao Ivakić zaslužio je beatifikaciju i kanonizaciju!”, zaključuje u svojoj monumentalnoj knjizi “Hrvatski martirologij XX. stoljeća” don Anto Baković, neprežaljeni svjedok mučeništva bl. Drinskih mučenica i sam stradalnik u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata.

Koliko je još neispričanih priča o ovakvim herojima duha i ljubavi! Potražimo ih, iznesimo na svjetlo dana, da i naša mladost bude upoznata s njima jer, kako znamo, “primjeri privlače”!