Budi dio naše mreže

S pogledom uprtim u nebo, s nadom u bolju budućnost, mještani područja pogođenih potresom, Petrinje i Gline, dočekali su 2021. godinu bez krova nad glavom, na otvorenom ili pod krovovima koji nisu njihovi. Kako su je dočekali? Bez obzira na teške životne nedaće, ljudi su s osmijehom nazdravili novoj godini zahvalni na novoj prilici, novim mogućnostima i izazovima koji su pred njima. "Drama" 2020. godine i riječi: "Evo, sve činim novo", potaknuli su nas na promišljanje.

/ Branimir Gubić

„Sve se ovo ne bi moglo dogoditi bez milosti, bez Božjeg milosrđa. Mi to dobro znademo iz iskustva. U teškim se trenutcima obično branimo, štitimo sebe i svoje drage, branimo svoje interese… Kako je onda moguće da tolike osobe, bez ikakve naknade osim da čine dobro, nalaze snagu da se brinu za druge? Što ih to potiče da se odreknu nečega svoga, svoje udobnosti, svoga vremena, svojih dobara kako bi to dali drugima? Na kraju krajeva, ako oni o tome i ne razmišljaju, potiče ih Božja snaga, koja je jača od naše sebičnosti. Zato odajemo hvalu Njemu jer vjerujemo i znamo da svako dobro koje se iz dana u dan događa na zemlji, u konačnici dolazi od Njega”, zaključne su riječi Papine homilije za misu zahvalnicu s Večernjom časoslova i zahvalnim hvalospjevom Te Deum.

Sveti je Otac pozvao da se pronađe „smisao” drame koja je označila 2020. godine, one „geste bliskosti i solidarnosti” prema bolesnima, a napose onima koji su pogođeni posljedicama pandemije. Ove Papine riječi možemo sagledati i iz naše hrvatske, potresne perspektive.

Proslava Nove godine u bitno je drugačijem ozračju nego proteklih godina. Osim pandemije koja nam je mnogo toga „ukrala”, potres u Petrinji i okolici doslovce je ljudima ukrao ono što su materijalno stjecali godinama, desetljećima. No, osim što možemo govoriti i promatrati ono što je potres „ukrao”, možemo govoriti i promatrati na priloženim fotografijama ono što potres nije mogao „ukrasti”.

Kako su Novu dočekali stanovnici Petrinje i Gline?

Petrinja u novogodišnjoj noći / Foto: Marin Tironi/PIXSELL

Glina- Ispraćaj 2020.godine / Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Glina- Ispraćaj 2020.godine / Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Glina- Ispraćaj 2020.godine / Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Velika žila kucavica hrvatskoga naroda prostrujala je krvotokom dobrote i solidarnosti od sjevera do juga te od istoka do zapada. Svjedoci smo ovih dana koliko smo spremni dati za svoje bližnje. Potres nas je ujedinio u ožujku, ali napose u zadnjim danima 2020. godine.

„Kako je onda moguće da tolike osobe, bez ikakve naknade osim da čine dobro, nalaze snagu da se brinu za druge? Što ih to potiče da se odreknu nečega svoga, svoje udobnosti, svoga vremena, svojih dobara kako bi to dali drugima? Na kraju krajeva, ako oni o tome i ne razmišljaju, potiče ih Božja snaga, koja je jača od naše sebičnosti”, kazao je papa Franjo kao da je pred sobom imao sliku razrušene Petrinje, Siska, Gline i okolnih mjesta.

Petrinja u novogodišnjoj noći / Foto: Marin Tironi/PIXSELL

Što je to tolike potaknulo da se odreknu nečega svoga za bližnjega u potrebi? Je li došlo do izražaja sve ono utisnuto u naša srca još od malih nogu, ono što smo kroz život njegovali, zalijevali, obrezivali te je sada u punom cvatu došlo do izražaja?

Tišina, mrak, studen i boravak na otvorenom sigurno su bili prilika za razmišljanje onih koji su u nekoliko trenutaka ostali bez ičega. Mogli su razmišljati o onome bez čega su ostali, ali i o onome što im je ostalo, na čemu su zahvalni te kime ili čime su blagoslovljeni.

Petrinja u novogodišnjoj noći / Foto: Marin Tironi/PIXSELL

Knjiga Otkrivenja donosi nam zorne prizore dok smo u toj zamišljenoj situaciji, gdje sjedimo vani i uz pucketanje vatre promatramo golo nebo. Onog starog, od jučer ili od prije koji dan, više nema. Postoji samo novo nebo u novoj 2021. godini.

Selo Prekopa između Petrinje i Gline – Stanovnici sela koji su ostali bez svojih domova borave u dvorištima uz šatore i griju se uz vatru / Foto: Marin Tironi/Pixsell

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: „Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: „Evo, sve činim novo!” I doda: „Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.” (Otk 21, 1-5)

„Evo, sve činim novo!”, riječi su koje ulijevaju nadu. Nova prilika, nove mogućnosti, novi putovi, novi snovi! Krećem ispočetka! Dobio sam priliku u novu krenuti kao nov čovjek, kao onaj koji će u budućnosti više cijeniti ono nematerijalno: ljudsku blizinu, toplinu, lijepu riječ, osmijeh, dobrotu, radost, obitelj, prijatelje, susjede… Cijenit će sve darove od Gospodina kojima je dosad bio blagoslovljen, a koje nije primjećivao, kojih nije bio svjestan.

Što mi je na srcu, koje su moje čežnje? Što mi je u životu zaista važno? Promatram li svoj život u kojem sam samo izgubio, a nisam ništa dobio? Hoću li biti pozitivan ili negativan? Što je to u mom životu zaista vrijedno? Strah od nevidljivog i nepredvidljivog, virusa i potresa, obuzima nas, zatvara u okove i ne pušta. Otkud strah i kako ga se osloboditi?

Ako sve dolazi od Onoga koji je ljubav i dobrota, ako sam ja došao od Njega i željen sam najprije od Njega pa onda i svojih roditelja, ako sam dragocjen, tko mi i što može nauditi? Moj život je dar. Nisam mogao birati kada ću se roditi niti mogu birati koliko dugo mogu živjeti. Moj život je u Božjim rukama. Njegova Providnost ima sa mnom planove koje sam pozvan otkrivati i na njih odgovarati, surađivati. Dok otkrivam i surađujem, okružen sam dobrim i lijepim.

Dobro i lijepo događa se ovih dana u mojoj Hrvatskoj, među mojim ljudima. Dok je sloge i zajedništva, ljubavi i poštovanja, bit će budućnosti, bit će novih krovova.

Glina- Ispraćaj 2020.godine / Foto: Boris Ščitar/Večernji

Smisao „drame” 2020. godine –  zvane pandemija i potres – je to da u nama pobudi suosjećanje, blizinu, bratsku ljubav i solidarnost. Mnoge ovih dana i proteklih mjeseci pokreće ljubav prema bližnjima. Bratska ljubav je ona kojom Boga hvalimo.

Kakva će biti ta nova 2021.? Uvelike ovisi o nama, našim usmjerenjima, stavovima, čežnjama. Šator Božji i dalje je među ljudima i bit će među njima do drugog Kristovog dolaska. Vjerujemo u Boga prisutnoga i ljudima bliskoga, Onoga koji nikada i nikoga ne napušta, koji je naša utvrda – kako kaže Psalam 46.

U uvjetima i okolnostima koji su ljudskim očima beznadni, u Božjim su zasigurno povlašteni trenuci za početi ispočetka i krenuti iznova. Neka nas izvanjske okolnosti ne ograničavaju. Ova nova godina je novi izazov, nova obnova, novi put. Nemojmo u novoj godini živjeti kao u staroj. Čovječe, ne okreći se natrag, nego usmjeri pogled naprijed, u budućnost, u Onoga koji sve čini novo.

Glina- Ispraćaj 2020.godine / Foto: Boris Ščitar/Večernji Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Milost je Gospodinova što smo mogli dočekati još jednu novu godinu. Ova nova koja je pred nama bit će, vjerujemo, sasvim drugačija jer smo i sami drugačiji. Kakva god bila, Šator Božji je uvijek s ljudima – “oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima”.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Slušajte HKR

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja