Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a srednju školu i trgovačku akademiju u Zagrebu. Ondje je sudjelovao u nacionalnom demokratskom pokretu zbog čega je 1940. godine dvaput bio uhićen.

Foto: tudjman.hr

Tijekom Drugoga svjetskog rata borio se na strani antifašista. 1945. odlazi u Beograd gdje je 1960. promaknut u čin generala Jugoslavenske narodne armije. Pet godina kasnije doktorirao je iz područja povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Napustivši vojnu službu posvećuje se znanstvenoj karijeri i u Zagrebu osniva Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, danas – Hrvatski institut za povijest, čiji je ravnatelj bio do 1967. Bio je i izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Također je predavao na sveučilištima u tadašnjoj Čehoslovačkoj te Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD-u.

Zbog svojih stavova o nekim povijesnim pitanjima dolazio je u sukob s komunističkim vlastima, koje ga optužuju zbog nemarksističnosti i nacionalizma u istraživačkim radovima. To se prije svega odnosi na viđenje da svaki narod ima pravo na vlastitu oružanu silu, protivljenje nametanju kompleksa NDH hrvatskom narodu te ukazivanje na preuveličavanje broja jasenovačkih žrtava. Bio je i potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine. Politički progon kulminirao je kada je izbačen iz Komunističke partije, uklonjen sa Sveučilišta te smijenjen s mjesta direktora Instituta i prisilno umirovljen.

Zbog takvih ideja, komunistički režim dvaput ga je kaznio zatvorom.

U vrijeme „Hrvatskog proljeća“ Tuđman otvoreno zagovara suverenu Hrvatsku i obračunava se s jugoslavenskom ideologijom koja je uvijek bila pokriće za velikosrpsku vladavinu. Zbog takvih ideja, komunistički režim dvaput ga je kaznio zatvorom. No, unatoč tomu i dalje je uporno djelovao, doduše, pod stalnom prismotrom vlasti.

Godine 1989. s istomišljenicima osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Pobijedivši s HDZ-om na prvim višestranačkim izborima, 30. svibnja 1990. biva izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. U najtežim trenucima za Hrvatsku, u vrijeme Miloševićevog nasilja, dr. Tuđman je 1990. preuzeo vodstvo zemlje na prvim demokratskim izborima.

Foto: tudjman.hr

U vrijeme raspada Jugoslavije i Domovinskog rata vodio je Hrvatsku kao vrhovni zapovjednik do slobode te međunarodnog priznanja ostvarivši tisućljetni san o hrvatskoj samostalnosti. Nakon primanja Hrvatske u Ujedinjene narode u svibnju 1992. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu izjavio je: „Imamo svoju Hrvatsku. Naša je i biti će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!“

Imamo svoju Hrvatsku.

Kada je Srbija uz pomoć JNA otvoreno podržala srpske pobunjenike te im se pridružila u agresiji na Hrvatsku, suprotstavio im se organiziranom hrvatskom vojnom silom. U proljeće i ljeto 1995. Hrvatska vojska je pod njegovim zapovjedništvom u akcijama „Bljesak“ i „Oluja“ oslobodila velike dijelove okupiranoga hrvatskog teritorija.

Političkom akcijom 1997. uspio je mirno reintegrirati Hrvatsko podunavlje u teritorijalni sastav Republike Hrvatske. Time je uspostavio cjelovitost Republike Hrvatske u međunarodno priznatim granicama i formalno završio dugogodišnji rat.

Foto: tudjman.hr

Franjo Tuđman u svojoj je znanstvenoj, kulturnoj i političkoj karijeri obavljao još mnogo dužnosti. No, ono po čemu će ga se uvijek pamtiti su dvije činjenice: on je prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske, i pod njegovim zapovjedništvom Hrvatska je oslobodila sav svoj teritorij i pobijedila u nametnutom ratu.

Predsjednik Tuđman preminuo je u Zagrebu 10. prosinca 1999. Na njegovom posljednjem počivalištu na zagrebačkom groblju Mirogoju pišu njegove riječi: „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!“

Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!

Gdje smo, tko smo i kojim putem idemo?

Misa za prvog hrvatskog predsjednika slavljena je povodom 22. obljetnice njegove smrti u katedrali sv. Stošije u Zadru. Tom je prilikom katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić istaknuo njegovu veličinu i potaknuo hrvatski narod na razmišljanje. Njegove riječi aktualne su i danas.

Tuđman je imao proročku viziju slobodne hrvatske države koju je narod prepoznao.

Rekao je: “Tuđman je imao proročku viziju slobodne hrvatske države koju je narod prepoznao. Obljetnica Tuđmanove smrti je prigoda da se narod propita, osobito u ovo osjetljivo vrijeme kada je uvelike poljuljano zajedništvo, gdje smo, tko smo i kojim putem idemo. Kamo nas sve ovo vodi?“

Također je istaknuo kako je Tuđman dopustio da njegova vojska bude marijanska vojska: “Vojska s krunicom oko vrata, na ramenu, oko ruke. U Oluji i nakon pobjede, s kninske tvrđave uskliknuo je hrvatskom narodu: ‘Imamo državu! Slava Bogu!’. To je njegova veličina. Nemojmo dopustiti novim vjetrovima koji često propuhuju i hlade nas, da kvare duh našeg naroda.“

Nemojmo dopustiti novim vjetrovima koji često propuhuju i hlade nas, da kvare duh našeg naroda.

Stvaranje hrvatske države bilo je moguće jer je narod bio jedinstven. “Čitav narod je bio kao jedan. Bili smo tada, iako različiti, svi kao jedna šaka, čvrsta, hrabra i jaka”, rekao je don Josip i potaknuo okupljene na molitvu za jedinstvo hrvatskoga naroda koja nam je i danas potrebna jer, kako je rekao, trebali bismo čuvati jedinstvo i u jedinstvu ići naprijed.

“Država ovakva kakva je da je, koliko god trenutno s nekim stvarima nismo zadovoljni, ali, treba se boriti. Tuđman je rekao: ‘Hrvatska će biti onakva kakvom je stvorimo’. Pa, stvarajmo je. Država se stvara. Neka se stvara i dalje“, poručio je katedralni župnik Pinčić.