Prema zapisima u tadašnjim službenim dijecezanskim glasilima riječ je o privatnoj objavi koju je 1930. doživio don Marko Zelko, tadašnji kanfanarski župnik i više župljana.

Vidioca don Marka 14 godina kasnije, 9. veljače 1944., objesili su njemački nacisti.

„Euharistijsko čudo može biti poticaj da Kanfanar postane mjesto sa posebnim naglaskom za čašćenje Presvetog oltarskog sakramenta. Važno je da o ovom povijesnom događaju o kojem su pisali
svjetski mediji, ponovno progovorimo. Mi smo pozvani da svojim životom budemo živa Euharistija u ovom svijetu. Onaj tko živi od Euharistije može donositi mir svijetu“, pročitao je kanfanarski župnik vlč. Joško Lišteš tekst preč. Ilije Jakovljevića, koji je bio spriječen osobno sudjelovati na predstavljanju knjige.

U izlaganju je župnik nadalje izrazio nadu da će spomen na taj događaj biti na pomoć vjernicima u duhovnom životu te na poticaj za veću ljubav prema euharistiji.

Na predstavljanju je bila izložena sačuvana u pokaznica u kojoj se se izlaže Presveti oltarski sakrament kao živi materijalni dokaz tog čuda. Izložen je i dio konopa kojim je don Marko obješen na kanfanarskom mjesnom trgu.

O čudu

U vrijeme popodnevne pobožnosti, na Božić 1930. za vrijeme Litanija Majke Božje, župnik don Marko Zelko je u pokaznici na mjestu bijele Hostije ugledao lik ranjenog Isusa. Ne vjerujući svojim
očima, pitao je sjemeništarca kraj sebe Maria Stipančića vidi li isto. I on je potvrdio viđenje.

Pitao je zvonara i dva radnika, i oni su vidjeli. Kad je došao trenutak blagoslova, župnik nije imao snage. Jedva se popeo na oltar i izbliza gledao Isusovo lice. Shrvan, zatvorio je oči na 15 minuta. Kad ih je otvorio bijela je hostija bila na svom mjestu. U sakristiju su dolazili i ostali te ganuto posvjedočili da su i oni vidjeli Isusa.

Župnik o ukazanju izvješćuje biskupa mons. Trifuna Perdezolija. Dvanaest dana kasnije dolaze novinari biskupijskog lista „Vita Nuova“ iz Trsta koji o ukazanju pišu u jedanaest nastavaka. Vijest su tada prenijele svjetske novine.