Temeljna aktivnost Crkvenog pjevačkog društva ”Mir” je pjevanje na nedjeljnim svetim misama u 11 sati u crkvi Sv. Josipa Radnika u Belišću. Pored toga, ”Mirovci” pripremaju koncerte, sudjeluju na natjecanjima zborova te nastupaju u različitim prigodama za potrebe grada Belišća, a u novije vrijeme i Valpova.

Osim nastupa u brojnim gradovima diljem Hrvatske, zbor je pet puta gostovao u Njemačkoj, dva puta u Italiji te po jednom u Češkoj, Mađarskoj, Austriji i Sloveniji. Starija generacija ”Mirovaca” svojim je pjevanjem pozdravila, danas blagopokojnog, Svetoga Oca Ivana Pavla II. 1995. godine u Vatikanu dok je novija generacija pjevača CPD-a ”Mir” imala čast pjevati na svečanoj svetoj misi koju je Papa prije nekoliko godina predvodio u osječkoj zračnoj luci.

”Mirovci” u svojim vitrinama čuvaju 12 zlatnih i 8 srebrnih plaketa osvojenih u različitim kategorijama i na različitim natjecanjima u domovini i inozemstvu. Crkveno pjevačko društvo ”Mir” danas broji 40-tak pjevača, većinu zbora čine gimnazijalci i studenti.

Povodom 30. obljetnice, na društvenim se mrežama oglasio jedan od osnivača zbora, Mario Petrović:

30 godina prošlo je od osnutka CPD Mir! A kao da je jučer bila ta davna 1988. godina. A što reći nego da je to bilo neko milosno vrijeme u kome je jedna mala skupina mladih ljudi radila, živjela i pjevala neku svoju životnu priču.

Ima jedna anegdota vezana za to vrijeme, a koja će možda i najbolje ocrtati kako se tada dogovaralo i prihvaćalo… Naime, sve je krenulo s misama u 11 sati u Župi sv. Josipa Radnika još malo ranije, 1987., a za vrijeme kapelana fra Ante Garića, a poslije i fra Ike Paponje. Ja sam slagao čitače i birao završni tekst nakon homilije, a Želimir se brinuo da sve glazbeno štima. No, jedne nedjelje, a bila je neka proslava, na oltar se popeo prvi belišćanski crkveni band. U to vrijeme svi smo nešto svirali, a ja sam sviruckao gitaru. Ali gitaru i to bolje od mene svirali su i Josip Lončar i Tomislav Brusač, a falio je bubnjar.

I tako, dan, dva prije nastupa kaže Želimir i ekipa meni – pa sjedni ti za bubanj, nije ti to neki problem, samo drži ritam… I tako je i bilo, ja sam sjeo za bubanj, Želimir za klavijature, Brusač za gitaru i Lončar za mikrofon i gitaru. I odsvirali smo tada prvu misu s bandom na “pozornici”. Sve ostalo je povijest Crkvenog pjevačkog društva MIR za koju je zaslužan Želimir Sušić koji je uz pomoć Duha Svetoga i ogromnog broja entuzijastičnih mladih ljudi te mnogobrojnih mladih franjevaca trećoredaca uspio 30 godina razvijati i rasti zajedno s Mirom.

To je 30 godina upornosti, vjere, prijateljstva, ljubavi i nadasve poštovanja prema svima koji su bilo kada zapjevali ili na bilo koji način pomogli da CPD Mir uspije. A uspio je mnogostruko jer su se u brojnim zemljama Europe naosvajali zlatnih, srebrnih i brončanih odličja i to na mnogobrojnim takmičenjima. No, na kraju puta ostaje “vjera, ufanje i ljubav. To troje. A najveća među njima je ljubav”. Pa neka tako bude i idućih 30! Bravo mirovci i svi koji ste ikada i jednim svojim dolaskom i pljeskom pomogli da ova priča raste i preraste u to što je danas.