Mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup, preselio je u vječnost na današnji dan prije 15 godina. Prisjetimo se nekih njegovih poticajnih i ohrabrujućih misli.
Prvim biskupom novoosnovane Varaždinske biskupije imenovan je 5. srpnja 1997. godine, a ustoličen je u varaždinskoj katedrali Uznesenja Marijina na svečanosti proglašenja Varaždinske biskupije 28. rujna iste godine. Rođen je 19. siječnja 1938. godine u Malom Repnu u župi Belec od oca Petra i majke Josipe, rođene Bočkal. Osnovnu školu pohađao je u Belcu, a srednju u Interdijecezanskoj školi u Zagrebu. Studij filozofije i teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, prenosi Varaždinska biskupija.
Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 25. travnja 1964. godine. Kao kapelan službovao je u Samoboru i Desiniću, gdje je od 1965. do 1981. bio i na službi župnika. Imenovan je vicerektorom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, te je na toj službi bio do 1992. godine, a zatim je bio i rektor do rujna 1993. godine. Za pomoćnog zagrebačkog biskupa imenovan je 7. siječnja 1992. godine, nakon čega je za biskupa zaređen 22. veljače iste godine.
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji mons. Marko Culej obnašao je različite službe, ranije kao pomoćni zagrebački biskup, a potom i kao varaždinski biskup.
Biskup Marko Culej govorio je: “Vjernik nastoji ispitati svoj odnos prema Bogu, svoj odnos prema bližnjemu i svoj odnos prema samom sebi”.
“Čovjek se treba zagledati u sebe da vidi što to čovjek u srcu nosi. Što bi trebalo promijeniti i da čovjek ulazeći u sebe i u svoje srce nastoji iz tog srca ukloniti zlo i dopustiti da Bog, Božje svjetlo i Božja dobrota uđu u njega”, naglašavao je mons. Marko Culej.