“Pratili smo Mariju od navještenja u Nazaretu, posjetili kuću svetog Josipa i svete Obitelji, s Marijom pohodili Elizabetu u Ein Karimu rodnom mjestu Ivana Krstitelja, slavili Božić u Betlehemu, poželjeli i mi podignuti šator na Taboru. Nastavili putovanje prema Galilejskom jezeru, bili u Kafarnaumu, slavili misu na Brdu Blaženstava, pohodili crkvu Petrova prvenstva”, poručuju iz Molitvene zajednice Srce Isusovo.

Kazali su da su u Kani Galilejskoj, u crkvi prvog Isusovog čuda, njihovi bračni parovi obnovili bračne zavjete, a u rijeci Jordan svi hodočasnici obnovili krsne zavjete. “U nastavku hodočašća posjetili su Jerihon i Zakejevu smokvu i Brdo kušnje. Vrhunac hodočašća bio je Jeruzalem i sveta mjesta koja označavaju povijest spasenja – od Posljednje večere, Getsemanskog vrta, Isusovog uhićenja, suđenja, Petrova zatajenja, Križnog puta ulicama Jeruzalema do Golgote, pohođenja Isusovog groba i slavlja Uskrsa u bazilici Svetog groba”, istaknuli su.

Duhovni pratitelj ovog hodočašća bio je don Darko Tomašević, ujedno i autor povijesno- duhovnog vodiča Sveta Zemlja.

“Ona (Sveta Zemlja) ima neopisivo privlačnu moć. Posjeduje nešto što zadovoljava gotovo sva čovjekova čula. Posjeduje nešto što samo vjernik može dokučiti, a što i nevjernika očarava, iznenađuje i uzdiže. To je zemlja u kojoj ste prisiljeni na svakom koraku razmatrati povijest spasenja, povijest u koju ste uvučeni, uz koju ste neodoljivo povezani. (…) Jer pustinja koju čovjek posjeti nije samo tamo neka daleka pustinja; niti se radi samo o nekoj tamo rijeci, nekome slijepu čovjeku, nekoj bolesnoj ženi iz Novoga zavjeta. Drveće ne pušta korijenje samo u Svetoj Zemlji, niti je voda Jordana jedina voda koja čisti; niti je poziv ponovno krenuti, dati i opraštati, vidjeti, vratiti se živome Bogu nešto što je ograničeno samo na Svetu Zemlju. Sveta Zemlja je samo poziv i pogodno mjesto da sva mjesta čovjek pronalazi u sebi i da o njima promišlja tijekom svojega svakodnevnog života”, istaknuo je don Darko Tomašević.