Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je misu na blagdan bl. Alojzija Stepinca, u srijedu, 10. veljače, na trgu ispred potresom ranjene zagrebačke katedrale.
U propovijedi se kardinal Bozanić osvrnuo na okolnosti sprovoda kardinala Stepinca:
“Dragi vjernici, ovaj prostor ispred naše katedrale na današnji dan, tijekom proteklih šezdeset i jednu godinu, nikada nije bio prazan. Današnji prizor nas vjernika sabranih na ovome mjestu, doziva nam u spomen vijest o blaženikovu preminuću i odaziv Božjega naroda na sprovod u subotu, 13. veljače 1960. godine. Iz te 1960. godine pa nadalje postoje slike ovdje okupljenih vjernika, počevši od dana sprovoda blaženoga kardinala. Tada mnogi nisu mogli ući u katedralu, a neki nisu smjeli. No, zanimljivost je u tome što većinu sačuvanih fotografija s ljudima ispred katedrale na sprovodu nisu napravili katolički izvjestitelji, nego su ih snimili pripadnici raznih komunističkih služba. Vjernike je okupila pobožnost i svjedočanstvo istine o progonu pravednika, a druge je vodio strah pred tom istinom i spremnost na nove progone neistinom.
A mi smo sada kao Kristovi vjernici ponovno okupljeni istom pobožnošću i istim svjedočanstvom. No, vanjske okolnosti proganjanja istine o blaženiku nisu se puno promijenile. Zapravo se i ne radi samo o njemu. Blaženi Alojzije Stepinac je u sebi sažeo povijest Crkve i hrvatskoga naroda jednoga razdoblja te ima snagu simbola kao živi izraz života vjernika danas.”
U povodu obilježavanja 61. obljetnice smrti blaženog Alojzija Stepinca misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić ispred zagrebačke katedrale. / Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Blaženikovo uporište u svakom trenutku – Kristova ljubav
Govoreći o aktualnom trenutku, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je poručio:
“Dok živimo u ovim neobičnim okolnostima epidemije, ne izostaju pitanja kakav će biti društveni i crkveni život nakon nje. Hoće li oslabiti životnost Crkve, odnos prema sakramentima i pobožnostima? Što ćemo iz pandemije i potresa naučiti o temeljnim vrijednostima i o važnosti životnih oslonaca obitelji, Crkve, društva i države?
Braćo i sestre, ponajprije smatram sigurnim da i ovo vrijeme treba vidjeti kao milosno vrijeme povezanosti s Gospodinom, vrijeme koje nas jača i priprema za nova i dublja iskustva vjere i za susrete ljudskoga zajedništva. I u tome nam blaženi Alojzije puno govori. U vremenima u kojima se čini da smo udaljeni, u raznim oblicima izolacije, svetost je uvijek blizu. I on je, od trenutka nepravedne osude bio fizički udaljen od svojih vjernika. Nije mogao vršiti svoju redovitu službu. Ujedno – smijemo reći – nikada nije bio bliži povjerenom mu narodu i nikada nije tako služio. Bez obzira gdje se i u kakvim vanjskim okolnostima nalazio, uporište mu je bilo jedno jedino – Kristova ljubav.”