Pojašnjavajući što je potaknulo profesore Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je organizator 64. Teološko-pastoralnog tjedna, da se bavi temom kateheze odraslih, dr. sc. Jakov Rađa je rekao:

“Učinilo nam se da postoji područje koje je potrebno dodatno razvijati, koje je pomalo ostalo u sjeni te je zanemareno, a to je rad s odraslima. Odrasla dob je dob u kojoj čovjek provodi najveći dio svojega života, a vjera je dinamična, procesna stvarnost. To nije nešto statično, već odnos u kojem se može rasti. Stoga je potrebno da ta vjera bude praćena od strane Crkve u svim fazama života, ne samo u fazi djetinjstva, nego i u fazi odrasle dobi. Naime, taj prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob može biti praćen i nekom krizom u vjeri. Ako vjera ostane u djetinjem stadiju, a životni izazovi, poteškoće i pitanja postanu teškoće i izazovi odrasloga čovjeka, ako vjera ne prati taj put sazrijevanja, onda se može dogoditi da nemamo odekvatne odgovore na ono što nam život postavlja. Zato je važna kateheza i pastoral odraslih. Uostalom, moramo se pitati na koji način pripomoći odrasloj osobi da pročisti slike o Bogu koje su ostale iz djetinjstva i na koji način pristupiti evanđelju da ono da odgovor na važna životna pitanja koja se počinju javljati u odrasloj dobi.”

Govoreći o pomanjkanju zanimanja za vjerske istine danas, prof. dr. Nikola Vranješ je istaknuo:

“Danas imamo problem vjerskog analfabetizma te je veliki nedostatak ne samo poznavanja vjere nego vjerskog iskustva i interesa za vjerske teme. Čini mi se da, kad bismo pokušali sažeti sve te čimbenike, temeljna je promjena epohe o kojoj govori papa Franjo. Dogodile su se tolike kulturalne promjene, promjene u odnosu prema shvaćanju svijeta, čovjeka, Boga. Današnjeg čovjeka ne zanimaju stvarnosti koje su zanimale čovjeka 20. stoljeća. Kultura i procesi koji su sadržani u njoj mijenjaju se takvom brzinom da je vjerojatno to više nemoguće i pratiti na neki sustavniji način. Svi ti čimbenici su uzrokovali promjenu u odnosu čovjeka i suvremene kulture i u odnosu prema Bogu. I sada moramo biti malo samokritični, pa reći da se kao Crkva u toj promjeni epohe nismo najbolje snašli, barem ne u svim njezinim etapama. Možda smo se u svojem pastoralnom i katehetskom djelovanju mogli i trebali malo brže osuvremenjivati. Možda smo trebali imati više sluha za kulturalne promjene, za potrebe suvremenog čovjeka, za njegova stremljenja. Možda smo u odnosu prema suvremenoj znanosti i tehnologiji mogli imati malo više dijaloški stav, nego što smo ga imali do sada. Čini mi se da su to samo neki od ključnih čimbenika zašto se dogodio raskorak između suvremenog čovjeka i vjere i zašto se dogodio raskorak između vjere i suvremene kulture. Ono što bi nas sve trebalo potaknuti da se više bavimo katehezama odraslih jest to da taj raskorak pred našim očima iz dana u dan postaje sve veći.”

Izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ, doc. dr. sc. fra Ivica Jurić i dr. sc. Jakov Rađa / Foto: HKM

Pojašnjavajući zatim zašto nam je potrebno cjeloživotno usavršavanje u vjeri, prof. dr. Vranješ je nastavio:

“Bog je beskrajno otajstvo. Kristovo otajstvo je preduboko da bismo ga mi ljudi i teološki i egzistencijalno ikad iscrpili. Zato je osnovni razlog kateheze neprestano se usavršavati. To je put sazrijevanja, put napretka, saznavati o Bogu, imati iskustvo Boga i to u svim dimenzijama. Mi smo uvijek na putu sazrijevanja u vjeri. Svi smo kao kršćani pozvani na to.”

Iako svjesni da je kateheza odraslih ključna za odgoj u vjeri djece i mladih, gosti su istaknuli kako je u katehetsko-pastoralnoj praksi poznato i da su djeca postala put do roditelj. Prof. dr. Vranješ:

“Mi danas u nekim sredinama imamo situacije u kojima su djeca – možemo spomenuti i prvopričesnike i krizmanike po pitanju kateheze – daleko ispred svojih roditelja i da je ne samo znanje, nego i interes roditelja za vjerske teme često daleko manji od onoga koji imaju njihova djeca.”

Je li župna zajednica jedino mjesto rasta i pouke u vjeri kazao nam je doc. dr. fra Ivica Jurić:

“Rekao bih da je župna zajednica redovito mjesto, ali ne jedino. Postoje i druge zajednice i poželjno je da i unutar drugih zajednica u Crkvi postoji ponuda u smislu kateheze za odrasle , unutar nekih redovničkih zajednica i drugih laičkih udruga i pokreta… Pokreti zajednice i udruge su u komplementarnom odnosu, podrazumijevaju suradnju i prisutnost i u župnoj zajednici da budu još aktivniji.”

Na pitanje o čemu govoriti u katehezama i na koji način poučavati u vjeri dr. sc. Jakov Rađa je istaknuo:

“Svakoj osobi treba govoriti kao da o Bogu čuje prvi put. To je ono što privlači. Ne pretpostavljati ništa. Vjera ne treba biti ni zahtijevna ni popustljiva, treba biti evanđeoska. Drugim riječima, treba se nadahnjivati na onom što uistinu imamo, a to su evanđelja – evanđelja nisu nešto, nego netko – i pokušati sa strašću, ljubavlju i zaljubljenošću, čitavim svojim bićem prenijeti Isusa i njegovu poruku, mislim da je to ključno.”