Povodom 100. obljetnice rođenja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana razgovarali smo o njegovom kapitalnom djelu -stvaranju hrvatske države. Imamo li danas Hrvatsku kakvu je želio? Zašto nije uspjela njegova ideja svehrvatske pomirdbe? U sklopu procesa tzv. detuđmanizacije gomilale su se optužbe na njegov račun. Što je na kraju od svega toga istina? Ima li danas prvi hrvatski predsjednik mjesto u percepciji i vrednovanju kakvo zaslužuje? Na ta i druga pitanja u Argumentima su pokušali odgovoriti; akademik Ivica Kostović, bliski suradnik i posljednji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, novinar Gordan Malić, autor dokumentarnog serijala o prvom hrvatskom predsjedniku i povjesničar Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Akademik Ivica Kostović istaknuo je da je kako je Franjo Tuđman prije svega želio da dobijemo državu sa što manje žrtava zbog čega je umjesto vojnim, puno toga pokušao riješiti diplomatskim i političkim putem. “On je znao da ako idemo vojno oslobađati istočnu Slavoniju da ćemo imati ogromne žrtve i da mi nikada ne bi, možda ni danas bili dio Europske unije. Cijenio je svaki ljudski život i žrtve Vukovara su mu izazivale suze”, rekao je taj živi svjedok vremena stvaranja hrvatske države.
Kao velike Tuđmanove prednosti vidio je njegovu sposobnost odlučivanja i procjene trenutka. “Znao je psihologiju jugoslavenske vojske u kojoj je prije bio. Cijenio je velesile. Kada je Amerika dala garanciju za integraciju Podunavlja, zapravo nitko od nas osim njega nije vjerovao da je to moguće. Tuđman je na neki način bio kao na nekom povišenom položaju s kojeg je vidio što je moguće, a što nemoguće ostvariti i oslanjao se na jedinstvo hrvatskog naroda čija je volja bila jasno izražena na referendumu”, rekao je akademik Kostović.
“Tuđman je na neki način bio kao na nekom povišenom položaju s kojeg je vidio što je moguće, a što nemoguće ostvariti i oslanjao se na jedinstvo hrvatskog naroda čija je volja bila jasno izražena na referendumu”.
Gordan Malić upozorio je kako su se o Tuđmanu stvorili razni, često bizarni mitovi te je kao primjer naveo navodni dogovor sa Slobodanom Miloševićem o podjeli Bosne.”Ideja da Tuđman s Miloševićem dijeli treću državu kada nema vlastitu, kada Hrvatska još nije niti priznata te nema ni političku niti vojnu snagu da bi podijelio BiH, a na kraju mu se, par mjeseci kasnije dogodi da Milošević podijeli Hrvatsku najbolje govori koliki je paradoks u toj plasiranoj priči. A u stvari, to je bio Tuđmanov pokušaj da situaciju u još živoj Jugoslaviji pokuša riješiti dogovorom”, rekao je taj novinar koji je pomno istraživao Tuđmanov život i njegovo političko djelovanje.
Iako je Tuđman bio funkcioner u bivšem komunističkom režimu, Malić naglašava kako se često zaboravlja da je bio i žrtva istog tog režima koji je bio posebno okrutan prema svojim disidentima. “Iskustvo te žrtve i traume ipak nije bila otegotna okolnost za njega. Tuđman nije kao ostali politički disidenti u svojoj političkoj karijeri ostao samo žrtva koja nije znala što bi s time pa bi eventualno napisali neku knjigu ili zbirku poezije. Za razliku od njih, Tuđman je 80-tih godina prošlog stoljeća bio spreman i to je razlog zašto je on, a ne netko drugi Hrvatsku doveo do samostalnosti”.
Tuđman nije kao ostali politički disidenti u svojoj političkoj karijeri ostao samo žrtva koja nije znala što bi s time pa bi eventualno napisali neku knjigu ili zbirku poezije. Za razliku od njih, Tuđman je 80-tih godina prošlog stoljeća bio spreman i to je razlog zašto je on, a ne netko drugi Hrvatsku doveo do samostalnosti”.
Povjesničar Ante Nazor istaknuo je da je Tuđmanov projekt svehrvatske pomirdbe bio ključ uspjeha u borbi za hrvatsku neovisnost, ali da ona nije uspjela u glavi onih kojima cilj nije Hrvatska nego njezina destabilizacija. “Civilizacijska je sramota svih tih koji danas traže zabranu ustaških, fašističkih i nacističkih simbola da ne spominju i komunističke zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj i tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću i tijekom Domovinskog rata kada smo napadnuti pod tom istom zvijezdom petokrakom. Upravo zbog takvih, ideja o pomirdbi nije uspjela”, zaključuje taj povjesničar.
“Tuđmanov projekt svehrvatske pomirdbe bio je ključ uspjeha u borbi za hrvatsku neovisnost, ali ona nije uspjela u glavi onih kojima cilj nije Hrvatska nego njezina destabilizacija”.