Uz Svjetski dan žena na selu „Argumenti“ HKR-a u četvrtak 15. listopada bili su posvećeni položaju žena na selu u Hrvatskoj. Tri su sugovornice iz različitih vidika pokušale dati odgovore na pitanja: Živi li se na selu sretnije i bezbrižnije? Jesu li ženama na selu osigurana jednaka prava kao i drugima? Cijeni li se dovoljno uloga žena u proizvodnji hrane?
Zabrinjavajući položaj
Predsjednica saborskoga Odbora za poljoprivredu Marijana Petir zauzela se za reguliranje profesionalnoga statusa seoskh žena te istaknula primjer žene koja ima mirovinu u iznosu od 200 kuna, a cijeli je život radila na zemlji. „Potpuno je nemoguće živjeti s tim sredstvima i nije dobro da netko tko je cijeli život proizvodio hranu za nas, tko je čuvao okoliš, uzdržavao obitelj, čuvao naše vrijednosti u svojoj starosti bude osuđen na siromaštvo i gladovanje“, poručila je Petir i istaknula da je pitanje položaja žena u ruralnom prostoru zabrinjavajući te da ga je kao EU zastupnica podigla na europsku razinu jer je bila i izvjestiteljica Europskoga parlamenta o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima.
Žene na selu nemaju dobar pristup obrazovanju, slabe su informatičke pismenosti, a i dostupnost interneta je još na vrlo niskoj razini. Također, zbog udaljenosti liječnika specijalista i nedostupne dijagnostike, u većini slučajeva žene tek u poodmakloj fazi bolesti dolaze kod liječnika, istaknula je Petir te iznijela i druge probleme koje tište žene na selu, kao što su neadekvatna društvena, socijalna i komunalna infrastruktura nužna za dostojanstven život.
Prepoznati potencijal žena
Da godinama upozoravaju i ukazuju da žene u ruralnim područjima nisu dio javnih politika, podsjetila je u emisiji Argumenti pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić te kazala da je zadnja analiza o životu žena u ruralnim područjima napravljena prije 10 godina. „Od tada imamo zrakoprazan prostor, iako svake godine svim Vladama ukazujemo na potrebu uspostavljanja posebne strategije ili akcijskoga plana koji bi bio vezan uz razvoj ruralnih žena i uključiti u neku od postojećih politika“, kazala je Ljubičić. Istaknula je kako se žene na selima najčešće uključuju u lokalna udruženja u kojima su dominantno muškarci, ali da su tamo imali prilike donositi određene odluke za koje su smatrali da se može poboljšati život u njihovoj zajednici.
„Nužno je prepoznati potencijal žena u ruralnom području te se posvetiti toj tematici na nacionalnoj razini, a onda implementirati mjere na lokalnoj razini kako bi se riješili problemi i prepreke“, poručila je pravobraniteljica Ljubičić.
Drže do obitelji
Na selu se nedovoljno ljudi bavi poljoprivredom, a žene su se počele okretati spajanju proizvodnje i turizma kako bi iskoristili prilike koje imaju na raspolaganju, rekla je Branka Tretinjak iz Udruge uzorne hrvatske seoske žene.
„Kada bi još u tome bilo malo više podržane, to bi moglo dovesti do promjene. Sve se može, samo treba malo volje i truda. Žene jesu malo zapostavljene, jer su one organizator svega, održavanja posla i planiranja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Žene na selu više drže do obitelji, a svjedočimo da u obiteljima zajedno žive 3 ili 4 generacije. Mnogo je praznih kuća na selu, a od države se pruža šansa da se mladi usele, omogućeni su im i vrtići“, rekla je Tretinjak i posvjedočila kako joj je sudjelovanje u KUD-u „ispušni ventil“.