Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić naglasila je da je pitanje neradne nedjelje već dugi niz godina važno pitanje za radnike u trgovini i njihova želja je da trgovina ne radi nedjeljom.

“To je aktivnost koja zaista ne mora raditi nedjeljom. Mi smo poduzimali puno aktivnosti u tom smjeru i drago nam je da je ministarstvo krenulo u ovu promjenu. Nadam se da će to uskoro ugledati svjetlo dana, da će krenuti u proceduru i da će se konačno riješiti pitanje radnoga vremena u trgovini. Mi se kao sindikat zalažemo za svoje članove. Predložili smo da pet nedjelja u godini bude radno”, dodala je Štulić i naglasila:

Bitno je da se to pitanje riješi jer doista nije potrebno da se u trgovini radi od 0 do 24 i 365 dana u godini.

“Otkad je Ustavni sud ukinuo odredbe oko radnog vremena, imamo pravni vakuum. Imamo Zakon o neradnim danima, blagdanima i spomendanima u kojemu, međutim, nema nikakve sankcije za one koji ga ne poštuju. Za mene je to nedopustivo, jer svaka uređena država morala bi regulirati radno vrijeme. Nedjelja ne treba biti radna. To osnažuje i aktualni nedostatak radne snage, a to podupiru mnogi, čak i iz jačih turističkih područja”, poručila je Štulić.

Europski pozitivni primjeri

Štulić je istaknula i austrijski primjer u kojem je nedjelja neradna, a iznimke su jako rijetke. Kako je rekla, fiskalizacija u Hrvatskoj pokazuje da su petak i subota najjači dani, a nedjelja daleko najslabiji, odnosno da se promet s nedjelje jednostavno prelije u druge dane u tjednu. Međutim, inozemni trgovački lanci, koji u matičnim zemljama ne rade nedjeljom, jednostavno koriste to što je u Hrvatskoj moguće raditi nedjeljom i blagdanom.

Dr. Brstilo Lovrić spomenula je brojna istraživanja, tako i ono HKS-a, koja jasno pokazuju da je većina građana protiv rada nedjeljom te da prevladava podrška slobodnoj nedjelji, čak i kod mladih.

Ivana Brstilo Lovrić

Na pitanje zašto bi nedjeljom radile samo trgovine te zašto ne bi radili svi; općine, katastar, vrtići, škole, domovi zdravlja…, odgovorila je Brstilo Lovrić: “Tu se najbolje vidi kako je društvena organizacija usmjerena podršci slobodnoj nedjelji, kako je to u jednoj infrastrukturnoj državnoj podršci. Vidimo da sustav državne uprave, odgojno-obrazovne ustanove… NE rade nedjeljom. Sudionici naših istraživanja su komentirali kako i inspektori rada – ne rade nedjeljom. To su pozitivni primjeri koji su izrasli na kulturnoj i tradicijskoj stečevini Europe i europskog konteksta. Tu se ostavlja prostor vikenda, posebno nedjelje, za radnički odmor, ali i za socijalni i društveni angažman ljudi.”

Društvena šteta od radne nedjelje puno je veća od ekonomske ‘štete’ neradne nedjelje

“KTC od Nove godine ne radi nedjeljom i nije na gubitku, čak su zbog toga pridobili i nove kupce. Cijeli grad Valpovo želi biti dio Saveza za nedjelju”, naglasila je Štulić. Upozorila je da se radnicima nedjeljom plaća sedam sati, a radi se više od osam, čak i deset sati, a tzv. mali poslodavac često manipulira radnim satima koje se radniku moraju isplatiti u potpunosti!

Na pitanje kako pomiriti potrebe radnika za odmorom, poslodavaca za zaradom i potrošača za proizvodima odgovara dr. Ivana Brstilo Lovrić: “Mislim da je to moguće jednim općedruštvenim dijalogom u kojem će se definirati opće društvene vrijednosti, koje mi u Hrvatskoj zapravo i nemamo. Često se provodi teza da smo duboko podijeljeno društvo. Slobodna nedjelja je prilika da se ujedine različiti interesi, od onih pod državnom jurisdikcijom, preko različitih civilnih agenata do gospodarskih subjekata, pri čemu je logično da svi ti agenti imaju različita očekivanja.

Često mi se čini da se provlači samo retorika prava potrošača i slobodnog tržišta. Mislim da je ključ u promjeni paradigme koja leži u poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Zlatica Štulić

Ta paradigma može, kod radnika, pomoći u definiranju slobodnog vremena, odnosno vremena za obiteljske, društvene i druge potrebe i da tako dođe do društvenog konsenzusa. To bi od svakoga tražilo da razmotri stanje onoga drugoga, ali mislim da nam primjer Austrije ili Njemačke, snažnih ekonomija koje utječu i na svjetsko gospodarstvo, pokazuje da praksa slobodne nedjelje nije dovela do ekonomskih zaostajanja.

“Navodni strah od brojnih otkaza jedan je od metoda društvene ucjene”, naglasila je Štulić, upozoravajući da se prekovremeni sati često ne evidentiraju i ne plaćaju, zbog čega je na gubitku i država i radnici, a profitiraju samo poslodavci. Kako je zaključila, “otpuštanja sigurno neće biti, jer u trgovini već sada nedostaje radnika, a neće se ići kupovati ni u druge zemlje.”