Predsjednik Studentskog zbora zagrebačkoga Medicinskog fakulteta Kristian Dominik Rudež u uvodu je predstavio rezultate prošlogodišnje Ankete o potrebi pripravničkog staža provedene među studentima medicine u Zagrebu, Rijeci i Osijeku:

Više od 91% od ispitanih 1600 studenata izrazilo je želju za stažem, odnosno nekim tranzicijskim periodom.

“Velika većina je rekla da se ne osjeća sposobna samostalno raditi odmah nakon fakulteta i da bi voljela da taj period traje između šest mjeseci i godinu dana.’

Prodekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Boris Brkljačić je naglasio da nitko, a ne samo liječnici, ne može samostalno raditi odmah nakon fakulteta. Dodao je da svaka specijalizacija traje između pet i sedam godina te da je kontinuirana edukacija nužna.

Ukidanje staža je pogreška Ministarstva

Prim. dr. Boris Ujević iz Hrvatske liječničke komore upozorio je da je donedavno bio obavezan staž pa polaganje stručnog ispita. Spomenuo je i problem da se 85% studenata u ovom trenutku NE smatra kompetentnima za samostalno liječenje: “Hrvatska liječnička komora upozorava da je odgovornost što liječnici nisu kompetentni odmah nakon završetka studija na medicinskim fakultetima, a ukidanje staža je odgovornost Ministarstva koje nije dobro procijenilo potrebu za dodatnom edukacijom.” Ponovio je da Komora predlaže provođenje jednogodišnje edukacije, uz rad u hitnoj, obiteljskoj, ginekološkoj i pedijatrijskoj medicini.

Na pitanje o tome kako riješiti problem nedostatka liječnika koji odlaze u mirovinu ili u inozemstvo, prodekan Brkljačić je naglasio: “Priče da medicinski fakulteti educiraju nekompetentne ljude ili da je edukacija ovdje bitno različita apsolutno nisu točne. Imam uvid u stanje u više europskih zemalja i u usporedbi s brojnim tranzicijskim zemljama, mi smo bolji u edukaciji. Međutim, jedno je edukacija, a drugo je znanstveni sustav. Ako se, primjerice, u Danskoj izdvaja pet puta više za zdravstveni sustav, nije realno očekivati da će kvaliteta zdravstvene usluge ili uvjeti rada za starije i mlađe liječnike biti jednaka u Danskoj i Hrvatskoj. Sigurno je također da razlika u pružanju zdravstvene usluge varira među zemljama, ali i unutar pojedine zemlje. Nije ista usluga u New Yorku i u selima oko Mississippija ili pak na hrvatskim otocima u odnosu na Zagreb.”

Pravi razlozi iseljavanja liječnika

Ujević je dodao da se već 600 liječnika odjavilo iz sustava mirovinskog osiguranja. Pritom je dodao da je ukidanje poreza ili uvođenje većih plaća dobra mjera. Međutim, kako je rekao, više plaće u inozemstvu nisu jedini, kamoli prvi razlog iseljavanja:

Glavni razlog odlaska liječnika je, po tvrdnjama njih samih, želja za radom u uređenom sustavu!

“Velik broj prekovremenih sati samo je jedan od faktora odlaska. Važan razlog je i nekompetencija rukovodećeg kadra u svim strukturama, posebno u medicini, kao i nedostatak evaluacije svačijeg rada.”

Prodekan Brkljačić je, na pitanje o interesu za studij medicine, istaknuo da su kvote za upis na zagrebačkom MEF-u apsolutno maksimalne te da se za 300 mjesta na hrvatskom programu natječe više od 1200 kandidata. Međutim, nedostaje im nastavnika, pa su prisiljeni koristiti vanjske suradnike. Zaključio je da je u barem pet zemalja Europske Unije stanje dosta lošije nego u Hrvatskoj.