Centar inkluzivne potpore IDEM započeo je svoje djelovanje kao udruga 1994. godine, istaknula je na početku dr. Ivančić. Osnovan je djelovanjem stručnjaka Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u suradnji s roditeljima djece s teškoćama, polaznika redovite nastave. Ciljevi su bili organizacijski i stručno podržati inkluzivno obrazovanje tj. pružiti organizacijsku i stručnu pomoć školama, učiteljima, učenicima i roditeljima, a kasnije i pomoćnicima u nastavi.

Pomoćnici se trebaju upoznati s osnovama inkluzivnog pristupa i razvoja djeteta

Govoreći o edukaciji pomoćnika u nastavi dr. Ivančić je kazala da je poželjno da pomoćnici završe edukaciju, što većina danas i učini, no budući da su potrebe za pomoćnicima u nastavi velike, dogodi se da “škole uzmu mlade ljude koji su zainteresirani i senzibilizirani te su prikladni za taj posao, međutim nemaju edukaciju. I u našem programu koji smo provodili bilo je pomoćnika u nastavi koji nisu završili edukaciju i pokazalo se da je eduakcija jako značajna. Pomoćnici se trebaju upoznati s nekim osnovama inkluzivnog pristupa, razvoja djeteta, postupaka podrške koje će provoditi te postupaka vezanih uz učenje i interakciju s djetetom i njegovu socijalizaciju, osamostaljivanje, trebaju proći i one momente koji su ključni za suradnju s učiteljem, školom i sl.”, kazala je dr. Ivančić.

Nije prihvaćanje samo ako je dijete u razredu

Govoreći o praksi i unaprjeđenju inkluzije djece s teškoćama u razvoju istaknula je: “Nije prihvaćanje samo ako je dijete u razredu, ako mu djeca zaplješću kad je uspješan. Prihvaćanje je da se, između ostalog, to dijete promatra kao integrirani dio u zajedništvu s vršnjacima u razredu, da se provode takvi oblici rada da sudjeluje u paru, u grupi, u suradničkom učenju uz podršku pomoćnika u nastavi.”

Prof. dr. sc. Liljana Igrić, Mihael Radojčević, dr. sc. Đurđica Ivančić i Branimir Gubić

“Ja ne bih dopustila da iti jedan asistent postane asistent prije nego što prođe barem osnovnu edukaciju od 20 sati koja je obavezna za one asistente koji idu preko EU projekta”, kazala je nadovezujući se na istu problematiku prof. dr. Ljiljana Igrić, glavni inicijator osnutka i dugogodišnja predsjednica Udruge, danas Centra inkluzivne potpore IDEM. “Pomoćnik mora znati što mu je zadatak, ne samo da pomogne djetetu da svlada gradivo, nego da se dobro osjeća”, nastavila je te naglasila da ne može svatko biti pomoćnik u nastavi; osoba treba biti spremna pomagati drugima, ali uz to treba imati i znanje. Edukaciju, međutim, svaki asistent mora financirati sam, a država putem EU projekta pokriva osnovnih 20 sati.

Nedovoljan je broj pomoćnika u nastavi

Za podršku školama u obrazovanju djece s teškoćama u razvoju Centar IDEM osmislio je i pokrenuo mobilni stručni tim koji posljednje tri godine u 10 zagrebačkih škola pruža kontinuirano savjetovanje učiteljima te je, ističe, došlo do nekih lijepih pomaka. Što se sustava podrške školama i roditeljima djece s teškoćama tiče, prof. dr. Igrić je istaknula da je zadovoljna onim što su u proteklih 30 godina napravili, no vidljivi rezultati u promjenama u Hrvatskoj još su uvijek nedostatni. Nedovoljan je broj pomoćnika u nastavi, a potrebno je poboljšati i njihove uvjete rada, o čemu posebno naglašava:

Pomoćnici u nastavi trebaju imati ugovor o radu, tom poslu treba dati dostojanstvo

“Udruga IDEM je uključena u koaliciju udruga za djecu koja šalje alternativna izvješća Odboru za prava djece i pratimo što odgovara državi. Zadnja su izvješća iz 2022. godine u kojima je stoji da se pod hitno prijeđe s riječi na djela i da se vide te promjene. Pomoćnici u nastavi trebaju imati ugovor o radu, tom poslu treba dati dostojanstvo kao što je to sad s osobnim asistentima koji konačno imaju zakon prema kojem će to doista biti posao i radni odnos, to bi moralo biti i ovdje.”

“Volim rad s djecom i volim pomagati”

Mihael Radojčević, pomoćnik u nastavi s tri godine iskustva u OŠ kralja Tomislava u Zagrebu, završio je edukaciju za asistenta pri Centru inkluzivne potpore IDEM u trajanju od 232 sata, usvojivši strategije poučavanja matematike, pismenosti, podrške u učenju, komunikacije i socijalizacije djece s teškoćama koja se obrazuju u redovnoj nastavi. “Volim rad s djecom i volim pomagati”, kazao je pojašnjavajući kako je odabrao biti pomoćnik u nastavi. Iako zadovoljan školom u kojoj radi te stručnim timom koji asistentima pruža podršku, i sam je izrazio želju za boljim statusom i većim primanjima pomoćnika u nastavi djece s teškoćama u razvoju.