Nuncij Lingua govorio je u intervjuu za Hrvatsku katoličku mrežu o blaženom Stepincu, Papi, biskupima i Hrvatima. Istaknuo je da se, po dolasku u Hrvatsku, potrudio upoznati sa Stepincem i njegovom ulogom za hrvatski narod te se spomenuo uvijek aktualnih tema autonomije države i Crkve. Rekao je više o službi u apostolskoj nuncijaturi, ali i o vremenu kada je djelovao kao Papin predstavnik na području tzv. Islamske države osvrnuvši se na pitanje migrantske krize.

Shvaćam da je zadatak svakog Hrvata da bude drugi Stepinac.”

Spomenuvši se autonomije države i Crkve nuncij je istaknuo da nije ispravno reći kako se država bavi tijelom, a Crkva dušom. „Crkva i država moraju misliti i na dobro duha i na dobro tijela, dakle na cjelovitu izgradnju. U tome duhu suradnje postoje instrumenti koji su dani, koji su načinjeni, kao što su ugovori i bilateralni sporazumi koji služe tome da se uredi to zajedničko djelovanje za dobro osobe, subjekta (…) Ugovori služe tome da se dogovori strategija za izgradnju ljudske osobe. Vrlo sam zadovoljan što sam ovdje u Hrvatskoj vidio da su ti ugovori dobro prihvaćeni i od muslimana. Primjerice, muftija mi je u više navrata rekao da su oni sretni što je Crkva sklopila te ugovore, jer i oni od njih imaju koristi, jednako tako i Pravoslavna crkva, to je nešto što svima koristi. Imati ugovor nije privilegij, nego mogućnost da se uredi zajedničko djelovanje u korist ljudske osobe“, naveo je nuncij Lingua.

Govoreći o bl. Stepincu nuncij je napomenuo da je najvažnije iznova živjeti njegov duh. „Eto, shvaćam da je zadatak svakog Hrvata da bude drugi Stepinac, ne samo biskupi, ili svećenici – oni nesumnjivo moraju gledati u nj, ali svaki Hrvat mora imati njegov mentalitet, njegovu otvorenost, njegovu ljubav. Eto, to je važno: kad bi svi Hrvati bili drugi Stepinci problem bi već bio riješen“, rekao je.

Mons. Lingua je također izdvojio neke evangelizacijske prioritete pape Franje istaknuvši njegovu želju za siromašnom Crkvom koja ne računa na svoja sredstva, sposobnosti ili moć, već na Božju ljubav. Ispričao je i kako je postao svećenik zahvaljujući neizmjernoj podršci njegove majke. Nakon ređenja majka mu je priznala da je dugo čuvala jednu tajnu kako ne bi utjecala na njegovu odluku.  „Kad je bila mlada mislila je postati redovnica. Zatim je upoznala mojega oca i nije znala što učiniti. Tada je rekla Bogu u molitvi: Gledaj ako želiš da se udam daj mi jednog sina svećenika“, naveo je nuncij istaknuvši da mu je tada postalo jasno da Bog ima plan za svakog čovjeka od majčina krila.

Na pitanje kako bi opisao Hrvate i Hrvatsku nuncij je istaknuo da mu izgleda kako Hrvati riskiraju više gledati unazad, nego naprijed. „I bojim se da je ovo ograničenje koje ne dopušta učiniti korak naprijed. Razumijem, naravno, da postoji vrlo nedavna bolna povijest koju su mnogi osobno proživjeli i koju se ne uspijeva zaboraviti. No, ne radi se o tome da se zaboravi, radi se o čišćenju sjećanja kao što je rekao papa Ivan Pavao II., to jest radi se o tome da se prošlost preda u ruke Božjem milosrđu ne gledajući jesam li kriv ja ili je kriv drugi, jesu li me tražili oproštenje dovoljno ili nedovoljno. Ja mislim da u protivnom nikada nećemo moći učiniti korak prema budućnosti, a budućnost je samo budućnost pomirenja, budućnost koja nam omogućuje da vjerujemo. Povijest jednog naroda slična je osobnoj povijesti svake osobe. Ja znam da sam učinio zlo, znam da sam činio grijehe, ali znam da je Božje milosrđe pokrilo, da je Isus umro za moje grijehe i umro je za grijehe svakog naroda i zato ne možemo stalno ići otvarati rane jer u protivnom ne vjerujemo istinski, do kraja u Kristovo otkupljenje“, rekao je nuncij Lingua.

Intervju u cijelosti možete poslušati ovdje: