Slavlje je započelo prigodnim programom. Pozdravni govor uputile su s. Valerije Široki, provincijalna poglavarica i s. Nikolina Nikolić, zamjenica provincijalne poglavarice, nakon čega je uslijedio glazbeni program, te projekcija Akademije Otajstvo Križa sjaji se, koja je upriličena o 150. obljetnici dolaska sestara u Đakovo, a koja sjeća na bitne trenutke i osobe u povijesti Hrvatske provincije. Zahvalno euharistijsko slavlje, na kojem je proslavljen srebrni jubilej misništva prof. dr. sc. Ivice Raguža, predvodio je sam slavljenik.

U svojoj propovijedi srebrnomisnik, u svjetlu Božje riječi, osvrnuo se na proteklih 25 godina: „Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom (Ps 68, 14). Nekako te riječi i sažimaju ovih 25 godina, a ujedno su i prijekor, odnosno poticaj za daljnji svećenički život, a vjerujem i za vaš redovnički život. U Pj 6, 4 čitamo: Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja. Istinski teolog, svećenik treba nalikovati golubici. Znamo da golubica guguće, ne viče, ne galami. Tako i istinski svećenik teolog treba, poput golubice, gugutati, ne tražiti pljesak od ljudi ovoga svijeta, nego gugutanjem pozivati svoje vjernike, pa i vas, drage sestre, da i vi također gugućete, da uzdišete za Gospodinom, znajući da ovo nije naša domovina, da smo svi na putu, hodočasnici, da je naša domovina na nebesima.“

Tako i istinski svećenik teolog treba, poput golubice, gugutati, ne tražiti pljesak od ljudi ovoga svijeta, nego gugutanjem pozivati svoje vjernike…

Drugi poticaj dr. Raguž usporedio je s Pj 2, 14 „Golubice moja, u špiljama kamenim, u skrovištima vrletnim… Golubica se rado nalazi u špiljama i u skrovištima vrletnim. Te riječi u sebi kriju vrlo duboko duhovno značenje. Mogli bismo najjednostavnije reći da su špilje kamene one špilje koje je Gospodin, tako što je dao život za nas, produbio, da se u tim špiljama mi sakrijemo. Skrovišta vrletna stanovi su Božji, vječni život za kojim mi težimo. Istinski teolog, kao i golubica, rado se skriva u špiljama Kristovim, rado razmatra o onom što je Krist učinio za njega i za sav narod. Al isto tako rado se skriva i u skrovištima vrletnim, misleći na vječnu domovinu. Teolog svećenik treba se najprije skrivati u skrovištima vrletnim, a to su svetci, to je zajedništvo svetaca. Teolog, svećenik jest onaj koji se trudi kopati svoje uzdisaje, svojom molitvom, razmatranjem čitanjem, proučavajući živote svetaca.“ Potaknuo je tako i sestre na takvo kopanje u skrovištima vrletnim.

Teolog svećenik treba se najprije skrivati u skrovištima vrletnim, a to su svetci, to je zajedništvo svetaca.

Nakon svečane mise, s. Valerija izrekla je zahvalu za proslavu 155 godina provincije: „Gospodinu hvala za sva velika, kao i za sva samo njemu znana djela koja je tijekom proteklih 155 godina, po svakoj milosrdnoj sestri sv. Križa, učinio za posvećenje Crkve i dobro ljudi kojima nas je slao. Tko bi sva djela i plodove njegove ljubavi izbrojio?“ Zatim je uputila čestitku slavljeniku, prisjećajući se sa zahvalnošću detalja iz njegova života koji su vezani uz sestre i ovaj samostan, počevši od ministriranja u samostanskoj crkvi, a nastavljajući kao svećenik nagovorima, duhovnim vježbama i člancima u glasilu zajednice „U znaku Križa“.

Slijedio je ručak u dvorištu samostana, te rekreativni program koji su pripremile sestre juniorke i novakinje. U ovoj prigodi okupile su se sestre iz zajednice Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, iz Trnave, Vinkovaca, Privlake, Vukovara, Osijeka, Slavonskoga Broda, Bošnjaka, Donjega Miholjca, Lipika, Srijemske Mitrovice, te sestre iz provincijalne kuće u Đakovu. Ostale zajednice okupit će se, prema mogućnostima, u Zagrebu, te će u Portu, Visu i u Regiji Kosovo, zajedno proslaviti Dan sestrinstva.

Slavlje je završilo pjesmom i molitvom pred Gospinim kipom u vrtu samostana, te zajedničkim fotografiranjem.