Ove godine će se Dan sigurnijeg Interneta obilježiti 11. veljače brojnim aktivnostima u svim odgojno-obrazovnim ustanovama kako bi se podigla svijest o sigurnosnim problemima na Internetu.

Kako bismo bolje razumjeli našu djecu ili općenito jedni druge, moramo prvo shvatiti kontekst u kojem živimo.

Shvaćanjem drugih generacija, odnosno prihvaćanjem načina na koji oni razmišljaju mogu se uvelike premostiti razlike, pojašnjava Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije.

Današnji roditelji su uglavnom pripadnici generacija X (od 1965. do 1979.) i Y – Milenijalci (od 1980. do 1994.), dok su školarci (ali i najnoviji roditelji) pripadnici generacija Z (od 1995. do 2012.) i Alfa (od 2013. do 2025.), prenosi portal Mreže riječi.

Osnovna razlika je što su se današnji roditelji s Internetom upoznavali i susretali tijekom odrastanja i nazivaju se digitalni doseljenici, dok su djeca s Internetom rođena i pravi su digitalni domoroci, ali ih ipak treba poučavati vještinama donošenja odluka.

Smjernice za roditelje

– Naglasite djeci da budu oprezni kada dijele osobne podatke. Sumnjam kako bi svoj broj mobitela javno objavljivali na stupovima od kuće do škole, ali ako dijele svoje osobne podatke online, rade gore od toga.

– Upozorite ih da pažljivo koriste chat usluge preko mobitela, jer se sve poruke mogu prosljeđivati i postati javne.

– Istraživanje HR Kids Online 2020 uočilo je kako 30,2% djece u dobi 9-17 godina koji su sudjelovali u istraživanju, na Internetu komuniciralo s osobom koju nisu upoznali uživo. Stoga im treba naglasiti, ako dobiju poruku s nepoznatog broja i/ili profila, neka ne odgovaraju na poruku.

Ne trebaju odgovarati ni na poznate brojeve, ako se zbog sadržaja poruke osjećaju loše ili neugodno.

– Osim što na Internetu komuniciraju s nepoznatim osobama, spomenuto istraživanje pokazalo je da se 14% anketirane djece susrelo uživo s osobom koju su upoznali na Internetu pri čemu takve aktivnosti rastu s dobi pa je u ovoj skupini najviše djece od 15 do 17 godina (26,8%), zatim djeca od 12 do 14 godina (12,0%), i na kraju 3,0% najmlađe djece u dobi od 9 do 11 godina.

Stoga je osobito važno upozoriti mlade da se ne nalaze uživo s osobama koje su upoznali u online okruženju.

– Poučite ih da budu pažljivi kad šalju poruke drugima. Objasnite djeci kako šala može lako od smiješne postati uvredljivom, a ljudi kad su ljuti, mogu učiniti nešto zbog čega poslije mogu požaliti.

Potaknite ih da se prije slanja poruke zapitaju: Može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti primatelju?

– Djeca često objavljuju fotografije/selfije na društvenim mrežama, jer je skoro pa uvriježeno mišljenje kako ono što se nije objavilo, kao da se nije ni dogodilo.

Upozorite ih ako to rade, neka promisle bi li te iste fotografije pokazali vama, odnosno da objavljuju samo one koje bi pokazali i svojim roditeljima.

– Ako dijete dobije neprimjerenu poruku, poziv ili je izloženo nasilju, dajte mu podršku i potaknite ga da odmah razgovara s vama ili nekom drugom odraslom osobom u koju ima povjerenja (učitelj, školski pedagog), kako se problem ne bi pogoršao.

– Ako je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućim prijetnjama, odmah to prijavite policiji, obvezno sačuvajte poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapišite podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke ili poziva.

Znati kako mediji funkcioniraju najbolja je zaštita od medijske manipulacije. Medijska pismenost je temelj za kritičko gledanje različitih sadržaja, od sapunica do vijesti kako djece tako i odraslih.

Podsjetimo sebe i našu djecu na stav „digitalnog blaženika“ ili „prvog blaženika milenijske generacije“ – Carla Acutisa (1991. – 2006.):

„Svi se rađamo kao originali, ali mnogi umiru kao kopije.“ i nastojmo se ne uklapati u moderne kalupe već ostati originalni.