Sustavna briga o darovitoj djeci i učenicima u školskom sustavu i hrvatskom društvu bila je tema Argumenata Hrvatskoga katoličkog radija 2. svibnja.
Psihologinja Melanija Slaviček opisala je darovitu djecu i što ih karakterizira. Jako su skloni učenju, lako rješavaju postavljene probleme, socijalno su osjetljivi, duhoviti, imaju čak i neka enciklopedijska znanja. Upozorila je, međutim, i da su darovita djeca često djeca s posebnim potrebama: “S obzirom da su iznad prosjeka, vjeruje se da se oni mogu sami s time nositi. Darovita djeca zato nemaju potporu kao slabiji. Prema slabijima smo osjetljiviji, a nismo izgradili sustav podrške i brige za darovite ili za nešto što je bolje ili jače od nas. Usto, postoji razvojna disproporcija mentalnog razvoja darovite djece u odnosu na njihov emocionalni, fizički i društveni napredak.”
S obzirom da su sva djeca uključena u školski sustav, Vesna Ivasović iz Agencije za odgoj i obrazovanje naglasila je njegovu važnost: “Odgovornost školskog sustava je izuzetno velika. Uostalom, postoje pravilnici (doduše, stari) za rad s darovitima, posebno za osnovne, posebno za srednje škole, kao i Okvir koji je izrađen u kurikularnoj reformi. Taj Okvir prvi uključuje djecu s dvostrukim posebnim potrebama, odnosno prepoznaje da dijete može imati posebne potrebe, a uz to i biti darovito. I povijest i sadašnjost prepuni su tih primjera – Einstein, Edison, Ciolkovski i brojni drugi znanstvenici i nobelovci.”
Izazovi roditelja darovite djece
Predsjednik Udruge za darovitost DAR iz Zagreba Dubravko Čop naglasio je da darovito dijete često ima potrebe, a sustav ih ne prati. Na pitanje koliko je takve djece u RH, procijenio je da će oko 1,5% sve školske djece proći kroz Centre za izvrsnost, otprilike 7000 do 10000. Udruga kojoj je na čelu ima i dobar prijedlog: “Predložili smo da se stvara mapa darovitih učenika, koja će dijete pratiti od vrtića do fakulteta i kasnije, i u kojoj će se vidjeti u čemu je jak, a u čemu je slab.”
Na pitanje mogu li roditelji sami voditi takvu djecu i jesu li educirani, odgovorio je da, nažalost, nisu, nego su prepušteni signalima stručnjaka i svojoj predanosti. Slaviček je dodala da roditelji i ne trebaju biti educirani. “Edukaciju treba dati sustav, ali roditelji su u nečemu nezamjenjivi. Roditelji imaju svoju drugu važnu ulogu, koju ne može nitko osim njih djetetu pružiti, a to je biti emocionalna potpora djetetu. Biti im podrška u pokušajima, u istraživanjima, iskustvu da dijete ima i pravo na neuspjeh te da je važan i proces, a ne samo rezultat. Samopouzdanje i samopoštovanje su u temelju svih uspjeha.”
Korisna rješenja iz svijeta
Ivasović je dodala da psiholozi u školama uglavnom ‘gase požare’ i ne stignu se baviti darovitima. Kako je rekla, najmanje je zaposlenih psihologa jer su najteži uvjeti za njihovo zapošljavanje. Čop je napomenuo da Mađarska, Izrael i neke azijske države imaju poseban zakon o darovitim učenicima, kojega bi se moglo samo prepisati. Podsjetio je na još nešto: “Tijekom otvaranja Expo 2020 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima bit će otvoren Svjetski centar darovitosti, otvoren u suradnji sa Sveučilištem iz Nürnberga. Ideja je udruge DAR da tako nešto napravimo i kod nas, na jadranskoj obali. Mislim da bi to bio i jedan poticaj za nas, ali i za Europu.”