Crkva sv. Marka Enanđeliste u Zagrebu poznata i po tom što se u njoj nad glavnim oltarom nalazi skulptura Ivana Meštrović "Raspeti Krist", a na pobočnom oltaru sv. Marije "Madona s Isusom", dok je autor nekih fresaka u crkvi slikar Jozo Kljaković.
„Raspeće Veliko” Ivan Meštrovića nastalo je u Ženevi 1916., a izdjelano je u drvu. Danas se nalazi u kapeli sv. Križa u Meštrovićeve Crikvinama – Kaštilac u Splitu. Ono je obilježilo to razdoblje Meštrovićeva stvaralaštva jer je već 1917. godine bilo izloženo u Grafton Galleries u Londonu i izazvalo žestoke reakcije ondašnje publike, saznali smo od više kustosice Atelijera Meštrović u Zagrebu Barbare Vujanović.
Naime, Meštrović je prikazao trpećega Krista, vrlo ekspresivno prikazanog, ali u tom tijelu izduženih ekstremiteta i veoma ispijenom se dočarala muka i trpljenje Krista koje se onda moglo poistovjetiti s trpnjom i patnjom čovjeka koju je on proživljavao u ratnom vihoru kada je djelo nastalo. Međutim taj stil i izričaj je bio dosta šokantan za publiku koja nije bila spremna za jedno takvo snažno djelo u prostoru Crkve. Kada je 1937. godine djelo postavljeno iznad glavnog oltara u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu, ljudi koji su dolazili u crkvu su bili na određeni način šokirani, čak su i pojedinci poput Izidora Kršnjavog ocjenili to djelo na jedan negativan način. Ponukan tim kritikama Ivan Meštrović i njegov prijatelj Rittig, koji je bio župnik te crkve, su maknuli raspelo i zamijenili ga jednim klasičnijim i realističnijim prikazom Krista. To raspelo brončana figura Krista na drvenom križu i danas se nalazi u crkvi sv. Marka.
Treba spomenuti i to da je Meštrović aktivno sudjelovao u obnovi crkve sv. Marka koja je započela 1922. godine kada se radilo na njezinoj restauraciji i na njezinom unutarnjem uređenju. Uz nekolicini drugih umjetnika, sudjelovali su Ivan Meštrović i njegov prijatelj slikar Jozo Kljaković, koji je autor fresaka u crkvi.
Riječ je o jednom izuzetno cjelovitom unutarnjem uređenju crkve, radi se zapravo o ulasku umjetnosti u crkveni prostor i o dva zaokružena ciklusa, slikarskom Kljakovićevom i kiparskom Meštrovićevom koji su nastajali u njihovoj vrlo bliskoj komunikaciji. Na Kljakovićevim freskama može se uočiti Meštrovićev utjecaj, pogotovo u smislu njegovog monumentalizma, neoklasicizma i realizma 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća.
Svi reljefi i skulpture koji rese crkvu. sv. Marka su djelo Ivana Meštrovića. Uz Veliko raspeće, povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović izdvojila je i „Malo raspeće”, ali i brončanu Pieta nastalu početkom 30-tih godina. Ns tom se djelu vidi utjecaj Michelangela koji je snažno odredio Meštrovićevo shvaćanje religiozne umjetnosti i samog oblikovanja kiparskog djela.
Ivan Meštrović je ostavio trag i u mnogim drugim crkvenim interijerima, ali je i sam oblikovao sakralne građevine. Poznat je njegov Mauzolej Račić u Cavtatu koji je sagradio u prvoj polovici 20-tih godina u stilu art decoa. Također treba izdvojiti i mauzolej koji je sagradio za sebe i svoju obitelj u Otavicama, odakle je krenulo njegovo bavljenje umjetnošću i njegov životni put. Riječ je zapravo o crkvi Presvetog Otkupitelja za koju 1926. počinje raditi skice i skulpture i tu se očituje ne samo njegov kiparski talent i angažman, već i arhitektonski jer je on u Beču uz kiparstvo studirao i arhitekturu. U Otavicama je Ivan Meštrović iskazao puninu svog talenta.