Blažen i svet, blaženi i sveti uglavnom su istoznačnice. S gledišta stanja umrle blažene ili svete osobe, njegove sreće ili slave u raju, blažen i svet jesu isto. Ali njihovo značenje za nas i za cijelu Crkvu nije isto. Crkva prizna mnogim osobama krjepostan život i želi ih na poseban način istaknuti kao uzor drugima. U tom postoje različiti stupnjevi, ali dva su najistaknutija i više privlače pozornost šire javnosti. To su proglašenje blaženim ili beatifikacija i proglašenje svetim ili kanonizacija.

Latinski beatus znači „blažen“. Od toga je riječ beatifikacija. To je svečano proglašenje neke osobe blaženom. Muški je blažen, biva proglašen blaženim.

U novije vrijeme ima dosta blaženika ili svetaca s jednakim imenom. Radi razlikovnosti nije dovoljno samo ime. Zato se spomendan blaženoga Alojzija Stepinca obično naziva po prezimenu – Stepinčevo. Tako će moći ostati i kad bude proglašen svetim.

Pridjev blažen ima određeni i neodređeni oblik: blažen, blažena, blaženo i blaženi, blažena, blaženo. Pridjev kao dio imenskoga predikata obično stoji u neodređenom obliku: On je blažen. Ona je blažena. Takav je oblik i u svezi proglašenje blaženim, proglašenje blaženom. Kad osoba bude proglašena blaženom, obično uz ime, rjeđe prezime ili ime i prezime dobiva naslov u određenom rodu: blaženi, kratica bl. Imenica od toga je blaženik. Tako i ženska osoba – blažena, blaženica.

Blaženi, blažena kao naslov smatra se ustaljenom svezom uz ime. Pridjev u ustaljenoj svezi stoji u određenom obliku: blaženi Alojzije Stepinac, blažena Marija Propetog Isusa Petković.