Odnos živoga i neživoga u hrvatskome je književnom jeziku vrlo zanimljiv. Vrlo je važna pravilna uporaba pridjeva i njihovo povezivanje s imenicama. Oprjeka živo – neživo ima i na gramatičkoj i na naglasnoj razini zanimljivih pojedinosti. Oblik riječi u pojedinom padežu ponekad ovisi o tom označuje li ona što živo ili što neživo. Najčešći slučaj gdje je to razlikovanje gramatički važno jesu imenice muškoga roda. Važno je znati da imenice muškoga roda koje označuju što živo imaju genitiv jednak akuzativu, a imenice muškoga roda koje označuju što neživo imaju akuzativ jednak nominativu. Isto načelo vrijedi i za druge vrste riječi – pridjeve, zamjenice ili brojeve, koje mogu služiti kao dopune takvim imenicama. U skladu s napisanim pravilom reći ćemo: sreo sam toga čovjeka, ali bacio sam taj kamen. Rečenice bi pogrešno glasile sreo sam taj čovjek i bacio sam toga kamena. S tim uglavnom nema poteškoća, iako se u medijima sve češće griješi pri uporabi akuzativa jednine za muški rod odnosne zamjenice koji, kojega za neživo, a trebao bi se nalaziti oblik koji. To je kamen koji sam bacio umjesto pogrešne rečenice to je kamen kojega sam bacio.

Nije uvijek lako razlikovati označuje li imenica što živo ili što neživo. Neke imenice u hrvatskom jeziku mogu označivati i živo i neživo. Imenice glasnik, vjesnik, član mogu označivati i živo i neživo pa zato mogu imati dva akuzativna oblika. Postoje primjeri koji su usuprot navedenom pravilu. Riječ živac može značiti takozvani organ ili dio ljudskog tijela. U tom se značenju ponaša kao neživo jer dijelovi se tijela u jeziku ponašaju kao što neživo pa ćemo reći: oštetili su mu slušni živac, a ne oštetili su mu slušnoga živca. Drugo je značenje navedene imenice nestrpljiv, nemiran čovjek. Tada se ponaša kao živo pa ćemo reći: vidio sam onoga živca, a ne vidio sam onaj živac. 

Imenice pak mrtvac i pokojnik u hrvatskom književnom jeziku gramatički znače živo pa ćemo reći: oplakali smo pokojnika, a ne oplakali smo pokojnik, vidio je mrtvaca, a ne vidio je mrtvac. Imenica živac u anatomiji jezično vrijedi kao što neživo iako bez nje života nema.