Imenice mati i kći u hrvatskome književnom jeziku imaju posebnu sklonidbu kroz padeže pa se iz tog razloga često i pogrešno rabe. Poteškoća se najčešće javlja u odnosu njihova gramatičkoga oblika u nominativu i akuzativu jednine.

Kada upotrijebiti oblik kći i mati, a kada kćer i mater?

Imenica mati u genitivu jednine glasi matere (Nema moje matere), a u akuzativu jednine mater (Vidim svoju mater).  Budući da se u suvremenom jeziku genitivni oblik matere izrazito rijetko rabi, sve se češće umjesto takvoga oblika rabi imenica majka i njezin oblik u genitivu (Nema moje majke). Imenica kći u genitivu jednine glasi kćeri (Nema moje kćeri), a u akuzativu jednine kćer (Vidim svoju kćer).

Kada nekomu želimo predstaviti svoju mater ili kćer, reći ćemo: To je moja mati ili To je moja kći, ali ćemo reći: Predstavljam vam svoju mater ili svoju kćer.

U prvom je primjeru riječ o nominativu (tko? ili što?), a u drugom o akuzativu (koga? ili što?).

U nominativu jednine sve se češće pogrešno upotrebljavaju akuzativni oblici mater i kćer. Često ćemo čuti rečenice poput: To je moja kćer ili To je moja kćerka.

Imenica kćerka ne pripada hrvatskome književnom jeziku pa bi rečenica točno glasila: To je moja kći (tko? ili što?).

Dakle, nominativ jednine je mati i kći, a akuzativ jednine mater i kćer.

Foto: Facebook