Nedavno sam kod svojih učenika izazvala značajnu reakciju rečenicom: ‘Mama me hrani keljom.’

Dakako, bilo je tu bučnih izraza nesimpatije prema toj zdravoj namirnici.

No i moje računalo našlo se pozvanim reagirati na tu rečenicu. Naime, crvenim je, kao pravopisnu ili jezičnu pogrješku, podcrtalo oblik keljom. Tada sam računalu ponudila oblik ‘keljem’ i računalo je tim oblikom bilo zadovoljno, jer ga nije podcrtalo.

No valja imati na umu da su računala samo stvari iza kojih stoji manje ili više točan čovjek.

Naime, u programu koji ispravlja jezične ili pravopisne pogrješke očito nije upisan izuzetak od prijeglasa što se javlja u sklonidbi imenica koje završavaju na nepčanik.

Prema pravogovornoj i oblikotvornoj normi, imenice ključ, mač, nož ili kraj u instrumentalu jednine nećemo završiti uobičajenim nastavkom -om, kao u riječi čovjekom ili bratom, već nastavkom s prijeglasom, odnosno otvornik o ćemo zamijeniti otvornikom e, pa će ti oblici u sedmome padežu glasiti ključem, mačem, nožem i krajem.

No nije tako s jednosložnim riječima koje u osnovi imaju e, a završavaju nepčanikom, kao u riječima Beč, hmelj, jež, padež i kelj. Da bi se izbjegao zijev ružnoga zvuka, jer bi ti oblici s prijeglasom glasili:

Bečem, hmeljem, ježem, padežem i keljem,

ispravno je reći:

Bečom, hmeljom, ježom, padežom i keljom.

Neka vas pri tome ne zbuni sličnost s imenicom učitelj, koja ispred nastavka također ima otvornik e, ali u instrumentalu ipak glasi učiteljem, a ne učiteljom. Kod višesložnih imenica poput učitelj, redatelj, gladatelj i sličnih prijevoj se provodi, pa kažemo učiteljem, redateljem, gledateljem, ali ostaje

Mama me hrani keljom.