Svi sveti blagdan je koji hrvatski narod rado zove malim Božićem. Taj zajednički blagdan svih svetaca, i onih što nisu službeno od Crkve proglašeni svetima, razlogom je za radost svima koji su kršteni. Iako bi svetost trebala biti najvažniji cilj svakome od nas, pa zaslužuje posebnu pažnju i čast, taj stupanj usklađenosti s Božjom voljom pišemo malim slovom. Tako će ulica posvećena kapucinu Leopoldu Bogdanu Mandiću u svome nazivu imati samo jedan član pisan malim slovom, a to je baš pridjev sveti: Ulica svetog Leopolda Bogdana Mandića. Jednako će biti i s nazivom malog Božića: Svih svetih, čiji će prvi član biti napisan velikim, a drugi malim slovom.

Drukčije će biti ako je pridjevak sveti prvi član naziva mjesta. Na čast je našem narodu da se njegova stara naselja zovu opet svetima, kao što su: Sveti Ivan Žabno, Sveti Ivan Zelina, Sveti Petar Čvrstec, Sveta Helena, Sveti Đurađ, Sveti Križ Začretje, Sveti Petar u Šumi i mnoga druga. Tu pridjev sveti valja pisati velikim slovom.

I, vratimo se svetkovini koju slavimo, a koja se u narodu zove i jednom riječju – Svisveti pa i Sisveti. U nekim pravopisnim priručnicima naći ćete uputu da se Svi sveti pišu tako da oba člana budu pisana velikim slovom, uz tumačenje: zapovijedani blagdan 1. studenoga, sjećanje za sve Svece, pri čemu su Sveci pisani velikim slovom. Iako bi najvažniji cilj svakoga od nas, da ostvarimo svetost, zasluživao veliko slovo, pravopisna norma jasna je:

Kod svetkovine Svih svetih velikim slovom pisat ćemo samo prvi član, kako se inače pišu i svi ostali višečlani nazivi blagdana.