Veliki je petak – dan spomena Kristove muke i smrti te liturgijskog sudjelovanja na tom događaju spasenja, najvidljivijem u postu žalovanja koji se toliko ukorijenio u svijest rane Crkve, da se taj običaj na Zapadu proširio na sve petke i subote u godini.

Prema svjedočanstvu iz 2. stoljeća, post je bio strog, bez uzimanja ikakvoga jela i pića četrdeset sati. Voda i kruh bili su dopušteni samo bolesnicima i slabima. Taj post nije korizmeni, tj. pokornički, već vazmeni, jer govori o življenju prijelaza iz muke u uskrsnuće.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja.

Današnji obred Velikog petka razvio se od onoga koji su već u 4. stoljeću uveli kršćani Jeruzalema, nakon što je carica Helena 320. godine pronašla zagubljenu relikviju križa Kristova. Od tada su se kršćani počeli popodne sabirati na Golgoti i tamo imali službu Riječi.

Današnji obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.

Ove su molitve veoma stare te uključuju sve ljude; Papu, vjernike, katekumene, kršćane koji nisu u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom, Židove, članove nekršćanskih religija, one koji ne vjeruju u Boga, upravitelje država, bolesne, gladne, zatvorene, putnike, iseljenike i umiruće.

Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: ‘Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!’ Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.

Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka ‘Usta moja, opjevajte’ koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom i probada mu kopljem bok.

Posljednji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnjem oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom i nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti. Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji.

U crkvi i srcima vjernika je tišina kojom Bog progovara onima koji su Ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas, smrtne, izveo u vječni život.Ostaje nam da se duboko poklonimo Bogu u šutnji, predanosti i zahvalnosti. Neka čitavi naš život bude hvala i zahvala Bogu. U tome ćemo smislu izreći i Sveopću molitvu za potrebe naše i cijeloga svijeta. U tome ćemo se ozračju i pokloniti križu, znaku i sredstvu našega spasenja.