Četiri su marijanske dogme ili vjerske istine u koje vjeruje svaki pripadnik Katoličke Crkve: prva je da je Marija rodila Boga, te je stoga Bogorodica, druga da je prije i poslije rođenja Isusova bila i ostala Djevicom, treća da je i sama Marija bezgrešno začeta a četvrta da je nakon svoje smrti dušom i tijelom uznesena na nebo. Sadržaj ove četvrte marijanske dogme slavimo na današnji dan.

O Marijinom životu poslije Duhova nemamo svetopisamskih potvrda. Što nam ne govori Sveto pismo, kazuje nam crkvena Predaja. Prema toj predaji, Marija je nakon Isusove smrti proživjela na zemlji još dvadeset i pet godina te je umrla u dobi od sedamdeset i dvije. Jedno je vrijeme boravila u Jeruzalemu, a zatim je sa svetim Ivanom apostolom, kojemu ju je povjerio sam Isus s križa, pošla u Efez. Vrijeme je provodila u razmatranju i molitvi te bila majkom prvoj kršćanskoj zajednici. Deset je godina tako provela u Efezu, a zatim se vratila u Jeruzalem te je s velikom vjerom i pobožnošću obišla sva mjesta vezana uz zemaljski život i smrt njezina Sina. Potom se vratila u Efez. Silno se željela pridružiti svome Sinu, te joj je on poslao anđela koji joj je predskazao blagu smrt. Prije smrti htjela je još jednom vidjeti sve apostole te su se oni okupili oko nje. Prisutan nije bio samo Toma. Nakon tri dana došao je i Toma i poželio vidjeti barem Marijino tijelo. Otvorivši grob, našli su ga praznim, te su osjetili divan miris i čuli anđeosku pjesmu, shvativši da je Marija dušom i tijelom u nebu. Današnji se blagdan prvi put javlja u Jeruzalemu u petom stoljeću. U šestom stoljeću slavi se već u cijelo Istočnom Rimskom Carstvu pod nazivom Usnuće Blažene Djevice Marije. Rimski kršćani slave blagdan na isti dan još od sredine sedmog stoljeća ali pod drugim nazivom. Od osmog stoljeća spominje se već pod današnjim imenom, Uznesenje Blažene Djevice Marije.

Dogmu o Marijinom uznesenju na nebo službeno je proglasio papa Pio XII. 1. studenoga 1950. On ovu dogmu usko povezuje s dogmom o uskrsnuću tijela, jer se svi nadamo i vjerujemo da ćemo jednom dušom i tijelom uskrsnuti na vječni život. Marijino uznesenje u nebo zahvala je njezina Sina za svu ljubav koju mu je za života iskazala. Ona, koju za života nije dotakla nikakva ljaga grijeha, i u smrti je oslobođena raspadljivosti te uznesena u nebesku slavu kao Majka Sina Božjega. Ova svetkovina u nas je poznata kao Velika Gospa, te se nebrojeni vjernici upućuju u mnoga naša marijanska svetišta, moleći Marijin zagovor.