Sveti Vinko Paulski veliki je apostol kršćanske ljubavi i milosrđa. Rođen je 1581. godine u malom francuskom selu Pouy, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Kako bi se izvukli iz siromaštva, otac je prodao volove i poslao sina da uči za svećenika. Smatrao je da bi tako njegov sin imao lakši i materijalno sigurniji život, a mogao bi pomoći i svojim roditeljima. Ni sam Vinko nije bitno drukčije razmišljao, nego je svoju svećeničku službu više razumijevao kao dobar poslovni pothvat, nego životni poziv. Vinko je marljivo učio, studirao teologiju na sveučilištu u Toulousu, a s dvadeset godina postao je svećenik. Bezuspješno je pokušavao dobiti dobrostojeću župu. Za to vrijeme upao je u dugove i morao pobjeći od zajmodavaca. Na tom bijegu zarobili su ga turski gusari i prodali u Tunis.

Vinko je u Tunisu radio kod nekog ribara, pa kod alkemičara. Kada mu se ukazala prilika, pobjegao je i došao u Avignon. Opet se borio za dobro crkveno mjesto s puno novaca. Znao je govoriti – ‘Da sam znao što je svećeništvo, radije bih danas obrađivao zemlju’. Nakon desetak godina svećeništva konačno je dobio župu kod Lyona. Tu se polako i njegov pogled na svećeništvo mijenjao, te je uskoro postao požrtvovni pastir koji se svim snagama brine za svoje stado. Dok se spremao za nedjeljnu misu, saznao da su u jednoj osamljenoj kući svi članovi obitelji teško bolesni i bez ičije pomoći. Vinko se tada prvi put susreo s nevoljama običnih ljudi. Kad je s propovjedaonice obavijestio vjernike o toj obitelji, mnogi su pritekli u pomoć. Takav vid solidarnosti ga je iznimno oduševio i shvatio je da je jedini put pomaganja mnoštvu ubogih i bolesnih dobra organiziranost, pa je u tom smjeru i prionuo na posao. 

Vinko je najprije osnovao Bratovštinu kršćanske ljubavi, društvo koje će pomagati bolesnima. Njegovo djelo nastavlja rasti. Organizirao je pučke misije i nove zajednice ljubavi – red Sestara milosrdnica, Družbu misionara, lazariste, Družbu Presvetog Sakramenta koja je pomagala galijašima. Skupljao je napuštenu djecu po pariškim ulicama i osnivao misijske postaje u Alžiru, Tunisu, Madagaskaru. Srž njegove ljubavi prema bližnjemu je u tome što je bijednima i nesretnima vratio ljudsko dostojanstvo i pokazao da se ljubav ne može odijeliti od poštivanja. Snagu za sve ovo crpio je pred Presvetim. Njemu je jedino bilo važno ne izgubiti u djelovanju kontakt s Bogom. Vodilo ga je bezgranično povjerenje u Božje vodstvo i Božju providnost i nisu ga zbunile ni brige ni udarci. Sav se dao u pomaganje drugima, to ga je fizički iscrpljivalo, spavao je  svega nekoliko sati dnevno. Iza njega je ostalo oko 3.000 sačuvanih različitih pisama i misijskih nagovora iz kojih saznajemo puno i o samom svecu i o njegovu djelovanju. Početkom 1660. god. sve više gubi snagu i gotovo postaje nepokretan, a 27. rujna iste godine umire. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je blaženim 1729. god., a svetim ga je proglasio papa Klement XII. 1737. god. Zaštitnik je svih karitativnih udruženja.

Nakon Vinkove smrti, njegova milosrdna vojska osnovala je tisuće bolnica, klinika, škola i sirotišta. Sestre milosrdnice dolaze u Zagreb 1844. godine, a u Frankopanskoj ulici podigle su prvi samostan, školu i crkvu.

Molitva sv. Vinka Paulskog

Gospodine, učini me dobrim
prijateljem svih,
učini da moja osoba zrači povjerenjem:
onima koji pate i žale se,
onima koji traže svjetlost daleko od Tebe,
onima koji žele početi, a ne znaju kako,
onima koji se žele nekome povjeriti
a ne osjećaju se sposobni.
Gospodine, pomozi mi,
da ne prođem blizu nekoga
s licem bez osjećaja,
sa zatvorenim srcem, ubrzanim korakom.
Gospodine, pomozi mi da odmah osjetim:
za one koji su kraj mene,
za one koji su zabrinuti i izgubljeni,
za one koji pate u sebi,
za one koji se osjećaju osamljeni
ne svojom voljom.
Gospodine, daj mi taj dar
da mogu ići u susret srcima.
Gospodine, oslobodi me sebičnosti,
da Ti mogu služiti,
da Te mogu ljubiti,
da Te mogu osjetiti,
u svakom bratu koga susretnem.

Sveti Vinko, moli za nas!

Sretan imendan slavljenicima!