Danas je sv. Vilibald, biskup, sin sv. Rikarda i brat sv. Vunibalda i sv. Valpurge. U ozračju svetosti pravo bi čudo bilo da nije i sam postao svet. Već s pet godina Vilibald je predan u samostan Waltham na odgoj i obrazovanje. Tada su vjerske škole bile jedine škole. Vilibald je rođen oko 700. godine u Engleskoj. U samostanu je ostao do 20. godine, a onda je započelo njegovo putovanje s ocem i bratom, preko Francuske sve do sjeverne Italije. U sjevernoj Italiji mu je umro otac, a on se s bratom zaputio u Rim. Iz Rima su otišli do Sicilije, te na Cipar, a potom u Emesu na rijeci Orontu, gdje jedva izbjegoše zatvor zbog sumnje da su špijuni. Potom 724. godine dospješe u Svetu Zemlju, a odatle za Uskrs 728. godine i u Carigrad.

U Monte Cassino su došli u jesen 729. godine. Vilibald je tu ostao otprilike deset godina. Nakon toga dobio je dopuštenje da smije dalje nastaviti putovati, pa je kao pratitelj jednoga svećenika dospio u Rim. Tamo ga je upoznao papa Grgur III. Ispitivao ga je o njegovim putovanjima i životu. Na kraju razgovora izrazio mu je želju svoga rođaka Bonifacija koji ga je želio imati uza se u misijskom radu u Njemačkoj. Vilibald se odazvao i otputovao u Eichstaet gdje je 22. srpnja 740. zaređen za svećenika, a u listopadu 741. za biskupa. Zaredio ga je sam sv. Bonifacije.

Kao biskup trudio se unaprijediti biskupiju. Propovijedao je i brinuo se svim marom za vjerski život u svojoj biskupiji. Tako je 750. godine otpočeo gradnju opatije Heidenheim u kojoj je opatom postao njegov brat Vunibald. U tom je mjestu i njegova sestra Walburga osnovala samostan benediktinki kojemu je bila opatica. U svoj je samostan prenijela tijelo Vunibalda koji je umro 761. godine.

Sveti je Vilibald uspomene sa svojih putovanja diktirao jednoj redovnici u Heidenheimu, po imenu Ugeburki. To je poslužilo mnogim njegovim životopiscima za pisanje životopisa, a donekle i životopise njegovih bližnjih, oca, brata i sestre. Sv. je Vilibald umro 7. srpnja 787. godine.