Krakovski biskup i mučenik. Zaštitnik je Poljske.
Sveti Stanislav, biskup i mučenik, izmoljeno je dijete u 30-godišnjem braku svojih roditelja. Bili su uporni u prošnjama i molitvama čeznući za porodom, pa ih je Bog nagradio svetim i blagoslovljenim sinom Stanislavom. Rođen je oko 1030. u Poljskoj. Kad je dorastao do potrebne dobi, otac plemić poslao ga je na studij prava i teologije, jer mu se činilo da će blagoj ćudi svoga sina, sklonog pobožnosti i znanju, takvo usmjerenje najviše odgovarati. I nije se prevario.
Ali povratkom sa studija, Stanislav svoje roditelje više nije našao na životu. Svoje je imanje zato prodao, a novac razdijelio potrebnima. Stupio je u krakovski stolni kaptol. Biskup Lambert zaredio ga je za svećenika. Doskora se pročulo za njegovu učenost, pobožnost i svet život. Godine 1071. naslijedio je biskupa Lamberta na krakovskoj biskupskoj stolici. Kao dobar pastir vodio je biskupiju, pomagao siromahe i kleru posvećivao veliku brigu. Budući da je prekoravao kralja Boleslava zbog njegova sablažnjiva brakolomstva, za vrijeme jedne svete mise ubio ga je sam kralj. Poslije toga zločina narod se diže na opći ustanak, a kralj bježi u Ugarsku. Mučenikovo tijelo počiva u krakovskoj katedrali, a Poljska ga slavi i zaziva kao svoga zaštitnika.
Poruku svetog Stanislava, na čijoj je katedri kao nasljednik sjedio i sada sveti Papa Ivan Pavao II., možemo formulirati ovako: Za slobodu Crkve, a preko nje i za slobodu naroda, „isplati se” dati život.
Sretan imendan od srca želimo svim Stankama i Stanislavima!
U Toskani je 1878. godine rođena Gemma Galagani ili, kako su je zvali ‘djevojka milosti’. Majka Aurelija, dok je mogla, odgajala je svoju djevojčicu Gemmu u pobožnosti i ljubavi prema Bogu. Kad joj je bilo osam godina, Gemma je ostala bez majke. I oca je izgubila u 19. godini, pa je upala u najveću bijedu. Do njezine smrti u 25. godini, iz samilosti ju je primio jedan bračni par.
Gemma je žarko ljubila Krista Raspetoga i doskora su se na njoj pojavili znakovi Kristove muke. Razdirale su je mnoge bolesti. Trpjela je s potpunim predanjem u volju Božju. Umrla je na Veliku subotu, 11. travnja 1903. godine. Blaženom ju je proglasio papa Pio XI. 1933., a papa Pio XII. svetom 1940. godine. Grob joj je u svetištu u Lucchi, podignut njoj u čast.