Sveti Šimun Pravednik spominje se u Bibliji uz prikazanje Isusovo u hramu. Njemu je Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanog Mesiju. I zaista, vođen Duhom Svetim, došao je u hram u trenutku kad su Marija i Josip došli prikazati svoga prvorođenca. Šimun je tada uzeo dijete u naručje i izgovorio znameniti hvalospjev Bogu: “Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru po riječi svojoj, u miru, ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” ( Lk 2,29-32 ) Od petog stoljeća taj se hvalospjev redovito moli u Časoslovu neposredno prije polaska na noćni počinak. Marija i Josip su, kako svjedoči sv. Luka, bili zadivljeni riječima Šimuna, a onda ih je starac blagoslovio i proročanski Mariji nagovijestio kako će Isus biti mnogima u Izraelu na spas, ali mnogima i na propast, te da će biti znak osporavanja, odnosno, kako je kasniji Isusov život potvrdio, da će ga odbaciti i na kraju ubiti. Također joj je prorokovao da će i njoj samoj mač boli probosti dušu, kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.

Starac Šimun na poseban je način vezan uz Zadar, kojemu je zaštitnik i gdje se nalazi crkva posvećena njemu u čast. Na glavnom se oltaru crkve Sv. Šimuna nalazi srebrna i umjetnički iznimno vrijedna škrinja i u njoj svečevo numificirano tijelo.  Predaja kaže da je svečevo tijelo bilo preneseno najprije iz Palestine u Carigrad, gdje je počivalo do 13. stoljeća, a 1203. godine preneseno je u Zadar. Čini se da je tom prigodom neki mletački plemić, vraćajući se s križarskoga pohoda iz Sirije, sa sobom nosio tijelo sv. Šimuna. Lađu mu je zahvatio jak vjetar i bio je prisiljen pristati u Zadru. Tu se plemić i razbolio te je tako tijelo sv. Šimuna Pravednika ostalo u Zadru kao najdragocjenija relikvija.

Moći sv. Šimuna čuvaju se pak u raci iznimne vrijednosti. Dala ju je izraditi ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Ona je majstoru Franji iz Milana na raspolaganje stavila 250 kilograma srebra. Raka je kasnije proglašena spomenikom kulture nulte kategorije. Na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji, kao i svakidašnji život žitelja Zadra, nošnja ondašnjih ljudi, kao i izgled pojedinih dijelova grada.

Grad Dubrovnik danas slavi dvojicu svetih mučenika kao drugotne zaštitnike: sv. Sergija, po kojemu brdo iznad Dubrovnika nosi ime Srđ, te sv. Baka. Prema predaji i Sergije i Bako bili su vojnici koje je car Maksimilijan ubio početkom 4. stoljeća jer su odbili žrtvovati poganskim bogovima.

Sretan imendan slavljenicima!