Crkva danas slavi sv. Serafina. Rođen je 1540. godine u Montegranaru u Italiji u siromašnoj, pobožnoj zidarskoj obitelji. Na krštenju je dobio ime Felice – u prijevodu Srećko. Kad je odrastao, nastojao je pomoći svojoj siromašnoj obitelji te se zaposlio kao pastir. U 18. godini ušao je u kapucinski samostan u Tolentinu. Pri ulasku u novicijat promijenio je krsno ime u Serafin. Rekao je tada: “Nemam ništa osim krunice i križa, ali se nadam da ću i s tim koristiti fratrima i postati svetac.” Često su ga selili iz samostana u samostan, jer zbog njegove nespretnosti nitko s njim nije bio zadovoljan, ni subraća ni poglavari.

Iako nije mogao promijeniti svoju narav, Serafin je činio sve da bude što dobrohotniji i ponizniji prema svima. Konačno se skrasio u Ascoliju. Stanovnici toga gradića toliko su ga zavoljeli da su učinili sve kako bi ga zadržali, kad su ga poglavari ponovno htjeli premjestiti.

Serafin je bio pravi anđeo mironosac. Mirio je zavađene, tješio i bodrio bolesne i ožalošćene. Iako je bio neuk, postao je duhovni učitelj mnogima. Umro je 12. listopada 1604. u samostanu Santa Maria in Solesta. Tada se cijeli Ascoli digao na noge odati počast mrtvom bratu Serafinu. Vjernici su mu se masovno utjecali za zagovor, a Gospodin je čudesima proslavio svoga vjernog slugu. Svetim ga je proglasio papa Klement XIII. 1767. godine.

Danas se spominjemo i sv. Maksimilijana koji je oko 283. godine u Celju podnio mučeničku smrt. Oskudni biografski izvori o ovome svecu ističu da je bio biskup u austrijskom gradu Lorchu.