Sveti Proto i Hijacint, rimski mučenici, živjeli su i djelovali u III. stoljeću. U Rimskom martirologiju stoji da su bili braća i službenici sv. Eugenije, kćerke bogatog rimskog plemića Filipa, carskog prefekta u Egiptu. Pogubljeni su za vrijeme cara Galijana nedaleko od Rima, na staroj Salarijskoj cesti, jer se nisu htjeli odreći kršćanstva. Bilo je to na groblju tamošnje bazilike.

O životu Prote i Hijacinta nemamo pouzdane povijesne podatke, kao ni za većinu prvih kršćanskih mučenika. Predaja kaže da su se obojica susrela s kršćanstvom i prihvatila ga. Nakon svoga krštenja obratili su i Eugeniju i njezina oca Filipa, koji je poslije postao svećenik i biskup u Aleksandriji. I on je podnio mučeništvo, a spomen mu se slavi 13. rujna. Eugenija se, čini se, nakon krštenja vratila iz Egipta u Rim, a s njom i Proto i Hijacint. U Rimu su svi troje podnijeli mučeništvo.

Proto i Hijacint vrlo su popularni i štovani sveci u kršćanskoj starini, posebice u Rimu. Arheološka iskapanja i istraživanja potvrdila su njihovu povijesnost, mučeništvo i štovanje. Bilo je to 1845. godine u Rimu, u katakombama sv. Hermesa. Pronađen je grob zatvoren pločom na kojoj je na latinskom jeziku napisano: ‘Ukopan dana 11. rujna – Hijacint mučenik’. Iako uz njegovo ime ne stoji Protino ime, ipak je to svjedočenje za obojicu, jer ih se zajedno štuje već od 4. stoljeća. Pretpostavlja se da su Hijacint i Proto bili živi spaljeni oko 257/59. Papa Damaz I. sastavio je epitaf na njihovom grobu.