Danas su sveti mučenici Nazarije i Celzo. Dali su život za Krista kao žrtve Neronovih progona. Glava im je odrubljena oko godine 68. u Milanu. O njima znamo samo na temelju Paulinova životopisa sv. Ambrozija koji kao očevidac za milanskog nadbiskupa pripovijeda da je pronašao grobove svetih Nazarija i Celza. Tijela su im bila neraspadnuta i netaknuta, a krv još uvijek tako svježa, kao da su toga časa podnijeli mučeništvo. Biskup Ambrozije je o tom otkriću kao trajan spomen podigao natpis, a u 10. stoljeću biskup Landulf podigao je još jedan.

O životu ovih svetih mučenika znamo vrlo malo ili gotovo ništa. Jedino je pouzdano njihovo štovanje u Milanu koje potječe od vjerodostojna pronalaženja njihovih tijela. Mnogi su se gradovi u Italiji, Španjolskoj, Galiji, Africi pa čak i sam Carigrad, otimali za relikvije svetih mučenika, a koji god su ih dobili, podignuli su lijepe crkve u njihovu čast.

Ikonografija na području Milanske nadbiskupije sv. Nazarija prikazuje uvijek kao starijega, s bradom, a sv. Celza kao mladića. Često su prikazani u rimskim vojnim odorama s mačem u ruci kojim su bili pogubljeni, te palmom kao znakom mučeništva.