Danas je sv. Medard, biskup poznat i u našem narodu, posebice po izreci: “Što sveti Medard daje, 40 dana traje”. Naime, u narodu je prisutno vjerovanje da ako na sv. Medarda pada kiša, sljedećih će 40 dana biti takvo vrijeme. O životu ovog sveca očuvana su dva životopisa, nastala nedugo nakon svečeve smrti. Otac mu je bio franačkoga, a majka galsko-rimskoga podrijetla.

Medarda su od malena resili duhovni darovi, među kojima i dar proroštva. Tako je svom prijatelju Eleuteriju prorekao da će postati biskup, što se i ostvarilo. Medard je imao i sklonost pomagati lopovima koji su zašli u njegovu imovinu. Kad bi bili uhvaćeni, on ih je puštao s plijenom kojega su se domogli. U svim tim zgodama pripisuju se mala čudesa. Primjerice, kad je lopov ušao u vinograd da ga obere, nije mogao naći izlaz, a vrlo je dobro poznavao taj kraj. U drugoj zgodi, kad mu je kradljivac uzeo kravu, a zvono o njezinu vratu napunio travom da ne zvoni, ipak je zvonjava tako glasno odjekivala da su je čuli svi u tom kraju, pa i sam Medard. Ili kad je lopov pokušao ukrasti svečeve pčele, one su ga tako napale, da mu je tek sveti Medard pomogao da ih se riješi.

Sveti je Medard bio omiljen svećenik u svom kraju, a kad je biskup u St-Quentinu  umro, izabran je za biskupa. Sljedećih 15 godina Medard je bio uzoran pastir. Spominje se i po zgodi kad mu je došla kraljica Radegunda i rekla da ostavlja svoga muža koji je ubio svoga brata. Htjela se posvetiti Bogu, pa ju je sv. Medard, polaganjem ruku, posvetio za đakonisu. Medard je ubrzo nakon toga umro, oko 560. godine. Zanimljivo je da je bratoubojica Klotar poštovao svetog biskupa, jer je dao prenijeti njegovo tijelo u svoju prijestolnicu. Nad biskupovim grobom sagrađena je bazilika sa samostanom. Zaštitnik je meteorologa i poljoprivrednika i zazivaju ga u pomoć od uboda pčela i otrovnih insekata.

Stavljamo se u zagovor ovog velikog sveca.