Crkva danas slavi sv. Ivana od svetog Fakunda, redovnik augustinac. Rođen je oko 1430. godine u španjolskoj pokrajini Leon. Najstarije od sedmoro djece pobožnih roditelja. Živio je u blizini benediktinskog samostana pa je i sam zaželio postati benediktinac. Biskup Burgosa bio mu je dobar zaštitnik. Kad je biskup umro, Ivan se dao na dalje školovanje u Salamanki. Za vrijeme upravljanja biskupskim dvorom nadarbinama je zadobio veliko bogatstvo, ali je uvidio opasnost od prevelikog posjedovanja, pa je sve razdijelio i ponovno se posvetio molitvi i studiju. Nakon završetka studija, tijekom kojega je i propovijedao u jednoj bratovštini, odlučio se za propovjednički rad. To ga je iscrpilo, pa je zbog bolesti sve morao napustiti na godinu dana. Potom je otišao u samostan, obukao augustinsko redovničko odijelo i tamo uronio u molitvu i razmatranje.

Velika je bila Ivanova predanost Presvetom sakramentu, tako da je tijekom slavlja svete mise često vidio Presveto Trojstvo u Slavi. Imao je dar čitanja ljudskih srdaca, tako da ga nitko nije mogao prevariti, te oni koji su njemu dolazili na ispovijed nisu ni pomišljali nešto propustiti reći u ispovijedi. Ivan je na mnogo načina bio poput redovnika koji je živio gotovo 500 godina kasnije, Pija iz Pietrelcine, koji je također imao sposobnost razlučivati tajne srdaca.

Kad je grad Salamanka zapao u velike probleme i ćudoredna zla, gradski su se oci sjetili Ivana i zatražili da se vrati u njihov grad. Dvanaest je godina tako služio Božjem narodu. Na glasu čudotvorac, mističar i vizionar, marljivo je ispovijedao, dvorio bolesnike i pomagao siromahe. Postao je velik mirotvorac i apostol mira. Puk je u njemu vidio sveca koga mu je sam Bog poslao pa je u njega imao silno povjerenje. Često je propovijedao i po plemićkim palačama, trgovima i ulicama. Nailazio je i na bahate plemiće koji su ga izrugivali. Ipak, njegovo je propovijedanje urodilo sklapanjem svečanoga ugovora o vječnoj međusobnoj slozi među plemićima, o čemu svjedoče Trg i Palača sloge u Salamanki. U jednoj je propovijedi svetac prorekao svoju smrt i učinke kojima će uroditi njegove propovijedi. Sve se obistinilo kako je rekao. Umro je 11. lipnja 1479. godine. Izgleda da ga je otrovala neka žena, koju je korio zbog njezina nećudoređa. Na taj je način i on pao kao žrtva jedne Herodijade. Njegov grob su obilazili mnogi hodočasnici i pokornici, pripisuju mu se mnoga čudesa, a pobožnost prema njemu proširila se po cijeloj Španjolskoj. Blaženim je proglašen 19. lipnja 1601., a devedeset godina poslije i svetim. Slikari ga obično prikazuju s Presvetim Oltarskim Sakramentom u ruci, jer je zaista štovao Euharistiju i vjerovao u živu Isusovu prisutnost u njoj.