Sveti Ivan Zlatousti jedan je od najvećih i najomiljenijih propovjednika i govornika u crkvenoj povijesti, proglašen 1568. crkvenim naučiteljem. Uz svetog Bazilija Velikog, Atanazija, i Grgura Nazijanskog proglašen je velikim istočnim crkvenim ocem, a istočna liturgija nosi njegovo ime. Zbog svojih sjajnih propovijedi i rječitosti dobio je nadimak Zlatousti. Rođen je oko 350. godine u gradu Antiohiji u Siriji, koji je tada bio treći po važnosti grad u Rimskome carstvu. Otac mu je bio u službi visokoga časnika u rimskoj vojsci. Umro je nedugo nakon Ivanova rođenja, a majka se nije više udavala nego se posvetila odgoju svoga sina.

Ivana je oduševio monaški život. Nakon što je pet godina živio s monasima, zaređen je za svećenika te je u Antiohiji sljedećih 12 godina uspješno propovijedao. U propovijedima je vješto spajao teologiju i moral, praktičan život i nauk Svetoga pisma. Znao je u sve unijeti Riječ Božju i brinuti se za to da vjernici mogu živjeti pravim životom iz snage svoje vjere. Za ovoga vrsnog propovjednika ubrzo se pročulo i u Carigradu koji je tada bio prijestolnica Rimskoga carstva. Tako je Ivan u Carigradu naslijedio umrloga patrijarha, i postao biskup glavne biskupije Istoka te carski propovjednik.

Biskup Ivan odmah je započeo s provođenjem reformi. Zauzeo se za red i disciplinu kod klera, a bio je i prvi biskup Istoka koji je uvodio red i u druge biskupije. Osobito se zauzimao za obespravljene u društvu. Brinuo se i za misionarenje i žestoko se suprotstavljao krivovjerju, zato je dao obrazovati misionare koje je slao poganskim narodima. Bio je pastir okrenut svijetu. Njegova veličina je u njegovoj velikoj i neumornoj pastirskoj zauzetosti. To potvrđuje i njegova ostavština – očuvano je oko 300 govora i 236 pisama. Zbog svoga djelovanja doživio je oštre kritike, ostavljenost i na kraju progonstvo. Nakon prvog progona pozvan je natrag u Carigrad, ali je ubrzo opet poslan u progonstvo u kojem je umro 407. godine kod Komane u Pontu. Ivan Zlatousti, za života osporavan, nakon smrti je odmah bio svetački štovan i jednodušno priznat. Njegovi posmrtni ostatci sahranjeni su 438. godine u Carigradu, a od 1626. čuvaju se u bazilici sv. Petra u Rimu. Pio X. ga je proglasio zaštitnikom kršćanskih propovjednika i zagovornik je protiv padavice.

Misli sv. Ivana Zlatoustog

Ako ne možeš prepoznati Krista u prosjaku na crkvenim vratima, nećeš ga prepoznati ni u kaležu.

Ako smo postigli milost Božju nitko nas neće pobijediti jer ćemo biti snažniji od svih koji nam se protive.

Bogatstvo nije zabranjeno, ali oholost zbog njega jest.

Jednostavno je nemoguće, bez pomoći molitve, živjeti kreposno.

Milost ne može učiniti ništa bez volje, a volja ne može učiniti ništa bez milosti.

Kao što voda gasi vatru, tako molitva gasi vrelinu strasti.

Uništiti fetus gore je od umorstva. Onaj tko to čini, ne oduzima život koji je već rođen, nego ga sprečava da bude rođen.