Danas slavimo svetog Iliju proroka, rodom iz mjesta Tišba u Gileadu, koje se nalazilo u današnjem Jordanu. Djelovao je u Sjevernom kraljevstvu ili Izraelu, u devetom stoljeću prije Krista, za kralja Ahaba. Ime mu je ujedno i program, jer Ilija znači “moj Bog je Jahve”. Bio je velik i neustrašiv borac za monoteizam, koji je u ono doba bio u opasnosti zbog utjecaja pogana na kraljevskom dvoru.

Najveća neprijateljica bila mu je izraelska kraljica Izebela, Feničanka koja se udala za kralja Ahaba i aktivno promicala poganski kult. Predvođen Ahabom i Izebelom, narod se počeo odvraćati od Jahve i klanjati Baalu i Aštarti. Tu na scenu stupa Ilija kao neustrašiv borac za Jahvinu jedincatost. Izebela je dala posmicati gotovo sve Jahvine proroke, a na samom je dvoru djelovalo čak 450 Baalovih svećenika. Kao jedini Jahvin prorok u Izraelu, Ilija je prekorio kralja i kraljicu zbog zlodjela, zbog čega su ga se oboje htjeli riješiti.

Na brdu Karmelu određeno je natjecanje koje će pokazati je li pravi Bog Jahve ili Baal. Ilija je zaklao junca i stavio ga na žrtvenik, a isto su učinili i Baalovi svećenici. Svatko se molio svome bogu, pa nakon čije se molitve zapali žrtvenik, to je pravi Bog. Ilija je pobijedio jer je Jahve poslao oganj s neba koji je spalio žrtvu i žrtvenik i isušio svu vodu oko njega. Ilija je na to pobio sve Baalove svećenike i zato morao pobjeći u pustinju. Ondje ga je hranio gavran, donoseći mu svakoga dana po jedan kruh. Ilija je do kraja ostao vjeran Jahvi te je, izabravši za svoga nasljednika proroka Elizeja, na vatrenim kočijama uznesen na nebo.

Sveto pismo iznosi mnoge zgode vezane uz Iliju, od kojih je najpoznatija ona s udovicom iz Sarfate i njezinim sinom. Naime, Ilija je učinio čudo i u ćupovima siromašne udovice svakoga se dana stvaralo novo brašno i ulje, te joj je uskrisio sina. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine, Đakovačko-osječke nadbiskupije i karmelskog reda. U našem ga narodu zovu i Ilija Gromovnik, jer se smatralo da je grmljavina znak da se Ilija po nebu vozi u svojim ognjenim kolima.