Okružen svojim kartuzijancima, na današnji dan 1132. godine umro je sv. Hugo, njihov veliki prijatelj i zaštitnik. Od 1080. godine bio je biskup u Grenoblu u Francuskoj, jedan od onih koji je dugo biskupovao, a relativno mlad je dospio u tu službu. Rođen je 1053. godine. Kad je preuzeo biskupsku službu sve je učinio da povjerenu mu biskupiju obnovi u duhu grgurovske reforme. Zauzimao se za obnovu discipline među klerom, pokušavao je iznutra obnoviti Crkvu, a izvana nije dopušta da se u crkvenu upravu upliću velikaši i svjetovne spletke.

U tom su mu poslu pomagali ponajviše benediktinci i kartuzijanci na čelu sa svojim utemeljiteljem sv. Brunom. On je u Hugovoj biskupiji utemeljio dva kartuzijanska samostana. Hugo je pak kartuzijance sve do smrti u granicama svojih mogućnosti pomagao savjetom i materijalno. Utemeljio je i dvije opatije regularnih kanonika. Biskup se skrbio i za svoj biskupski grad Grenobl u kojem je izgradio jedan kameni most, tržnicu, tri bolnice – za muškarce, žene i gubavce – a obnavljao je i crkve. Bio je uspješan i u usklađivanju života među klerom, redovnicima i vjernicima. Ljudi tako velike aktivnosti, redovito su i ljudi molitve, duge, ustrajne i zacijelo plodonosne. Znao je dugo moliti i razmatrati. Tu je crpio snagu i hrabrost za svoje pothvate.

I kao što dolikuje, čovjek koji je toliko volio kartuzijance, umro je njima okružen. Dvije godine nakon Hugove smrti svetim ga je proglasio Inocent III. Bilo je to 22. travnja 1134. godine. Patio je od čestih glavobolja pa je kasnije postao i zaštitnik bolesnika s takvim problemima, ali i grada Grenoblea te mnogih župa i crkava diljem svijeta.