Sveti Dominik je rođen 1171. u španjolskoj pokrajini Burgos i to u vrijeme kada je dobar dio Španjolske bio pod Arapima. Utemeljitelj je Reda propovjednika, ili kako se po njemu zovu, reda dominikanaca. Nakon što ga je poučavao njegov rođak svećenik, nastavio je studij filozofije i teologije te je zaređen za svećenika. Odlikovao se ljubavlju prema siromasima, u čemu ga je poučila i svjedočila njegova majka Ivana. Poznat po brojnim čudesima, osobito je zaslužan za širenje krunice. Kao pomoć u suzbijanju krivovjerja ukazala mu se je Majka Božja i dala mu molitvu krunice. Svojim zagovorom Nebeska mu je Majka pomagala u suzbijanju krivovjerja. Za vrijeme gladi osnovao je gostinjac, a kada mu je nedostajalo novca za uzdržavanje, prodao je svoje skupocjene knjige: „Zar ću ja nad mrtvim kožama studirati, dok vani na ulici moja braća umiru od gladi?“ 

Doskora je postao kanonik katedralnog kaptola u Osmi. Kad je putovao kroz južnu Francusku, susreo se s rak ranom tadašnje Crkve – propovijedanjem i naučavanjem katara koji su, kao albigenzi i valdenzi, provodili izvanredan, upravo fanatičan način života. Time su osvajali nepoučene ljude, jer je u njihovom strogom, gotovo asketskom, načinu života teško bilo prepoznati zabludu u teološkom smislu.

Stoga je Dominik uvidio da treba izaći iz svoga gotovo kontemplativnog načina života i dati se u propovijedanje i naučavanje. Odmah mu je bilo jasno da za takvo poučavanje neće biti dovoljno samo izvrsno poznavanje teologije, nego i uzoran apostolski život. Papa Inocent III., kojega je Dominik obavijestio o katarima, zadužio ga je da suzbije tu herezu.

Dominik je uskoro došao u Rim i zatražio odobrenje za redovničku zajednicu koju je utemeljio. Bio je to prosjački red poput franjevaca, ali sa svrhom da propovijedanjem spašava narod od zabluda. Ljudi su ih doskora zavoljeli i prihvatili, pa su imali velikoga uspjeha u propovijedanju. Posljednje godine života Dominik je proveo u Bolonji, gdje je i umro 6. kolovoza 1221. godine. Pokopan je u crkvi sv. Nikole. Svetim ga je već u srpnju 1234. godine proglasio papa Grgur IX.

Sretan imendan slavljenicima!