Danas Crkva slavi Margaretu Škotsku, englesku princezu rođenu u Ugarskoj te škotsku kraljicu po udaji. Margareta je rođena oko 1045. godine u Ugarskoj kao kći ugarske princeze Agate i Edvarda Izgnanika, engleskog princa koji je, nakon protjerivanja iz Engleske, utočište našao u Ugarskoj. U dobi od deset godina Margareta se vraća u Englesku. Kada je normanski vojvoda Vilim Osvajač 1066. osvojio englesko prijestolje, obitelj bježi na sjever. U pokušaju bijega brodom na kontinent, zahvatila ih je oluja te izbacila na obale Škotske.

Škotski kralj Malcolm III. srdačno ih je prihvatio te se doskora zaljubio u lijepu princezu kojom se i oženio. U braku su dobili šestoricu sinova i dvije kćeri. Obitelj je živjela složno i kršćanski, a djeca su odgajana u duhu pobožnosti i molitve. Margareta je svojom blagošću i dobrotom povoljno utjecala na kralja. Ublažavala je njegovu žestoku ćud i postigla da je postao uzornim vladarem. Kraljica je imala punu slobodu u upravljanju domaćinstvom, a kralj ju je često pitao za savjet i u državnim poslovima.

Promicala je obrazovanje i crkvene reforme te je nastojala popraviti život klera i redovnika. Isticala se osobnom pobožnošću te je učinila da je njezina obitelj uistinu bila uzor “kućne Crkve”. Zbog svega su je prozvali “Biserom Škotske”. Pomagala je siromasima i gradila brojne crkve. Kada su joj 1093. godine u bitci ubijeni suprug i najstariji sin, kraljica se, bremenita životom posta i molitve, od velike tuge razboljela te je i sama preminula na današnji dan iste godine. Pokopana je pred glavnim oltarom opatije Dunfermline koju je sama dala podići.

Kanonizirana je pedesetak godina kasnije, 1250. godine. Tijelo joj je kasnije preneseno u pokrajnju kapelu crkve, a glava se, neobičnim putevima, našla kod isusovaca u francuskom Douaiju, odakle je nestala u vrijeme Francuske revolucije. Sveta Margareta zaštitnica je Škotske.