Sveta Maravillas od Isusa, koje se Crkva danas spominje, rođena je u Madridu 4. studenoga 1891. godine, u španjolskoj aristokratskoj obitelji. Sjeme duboke pobožnosti i ljubavi prema Crkvi usadili su joj otac, španjolski veleposlanik pri Svetoj Stolici, pobožna, mudra i tiha majka te baka, žena koja je svojim primjerom malenoj Maravillas pokazivala što je jedino bitno – ljubav prema bližnjima i vjera u Boga.

Maravillas je odmalena živjela vjerskim životom te je već s pet godina položila doživotni zavjet čistoće, sanjajući o tome da bude poput svetica o kojima joj pričala njezina baka. Kada je napunila deset godina, primila je prvu svetu pričest i pronašla duhovnika koji ju je duhovno savjetovao sve do njezina ulaska u karmel. Kada je imala 22 godine, njezin je otac teško obolio i vrlo brzo preminuo. Nakon očeve smrti, duhovnik joj je rekao da nije vrijeme za ulazak u samostan, jer je potrebna majci.

Kada je Maravillas oboljela od smrtonosne gripe koja je harala Europom, majka joj je 1919. godine ipak dopustila ulazak u karmel u Escorialu kod Madrida. Nakon nekoliko godina u samostanu, dok je još bila novakinja, Presveto Srce Isusovo zatražilo ju je da se u Cerro de Los Angelesu, u Madridu, osnuje karmel. Odmah nakon osnutka toga samostana slijedio je osnutak karmela u Indiji, a potom još devet karmela u njenoj rodnoj Španjolskoj.

Maravillas je toliko voljela karmelski red i reformu sv. Terezije od Isusa da je čitav svoj život posvetila tome da se u njezinim samostanima živi autentičan život koji je svojim kćerima ostavila sv. Terezija od Isusa. Kao karmelićanka je živjela 55 godina, a više od 50 godina bila je poglavarica. U svemu je neizmjerno trpjela, jer je smatrala da nema poziv poglavarice, već biti posljednja od svih sestara. Veliki je dio svoga redovničkog života proživjela u velikoj, dubokoj tamnoj noći duše.

Čitav je život spavala odjevena u habit i sjedeći na podu u svojoj ćeliji, a spavala bi svega nekoliko sati – i uvijek je postila. Njezino je zdravlje kao posljedica tolikih pokora i duševnih patnji bilo znatno narušeno te je 11. prosinca 1974. godine preminula u svojoj ćeliji u karmelu u Aldehueli, posljednjem koji je osnovala, a njezine su posljednje riječi bile: “O, kakva je radost umrijeti kao karmelićanka!”

Već za njezina života svjedočilo se o mnogim čudima, no njezina je smrt to daleko više pokazala. Odmah po smrti započela je sveta Maravillas svoju misiju pomaganja braći i sestrama. Počela su se umnažati tolika čudesa da su redovnice odlučile pokrenuti proces za proglašenje svetom. Napokon, sv. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1998. i svetom 2003. godine.